U srcu današnjeg društva leži izazov koji postavlja pitanje: "Kako smo kao društvo dotakli dno, gubeći empatiju prema drugima i priznajući sve kroz prizmu politike?" Postepeno smo skliznuli u stanje u kojem su politički interesi postali važniji od ljudskih sudbina, a tragedije koje nas okružuju sve češće gledamo sa sve manje osjećaja. Ovaj trend postavlja pitanje u kakve ljude se mi to pretvaramo i da li je potrebno da prihvatimo tragedije kao nešto što se dešava svakodnevno.
Jednom duboko ukorijenjena empatija i suosjećanje prema drugima polako su počeli ustupati mjesto političkim podjelama i interesima. Umjesto da se okupimo kao zajednica kako bismo podržali one koji prolaze kroz tragedije, sve češće vidimo da su naše reakcije motivisane političkom pripadnošću. Umjesto da budemo osjetljivi na bol drugih, često smo skloni da umanjimo te tragedije ili ih iskoristimo za političke svrhe. Ovaj trend ne samo da udaljava ljude jedne od drugih, već i stvara duboku pukotinu u moralnoj tkivu društva.
Umjesto da svaku tragediju doživljavamo kao duboko ljudsku priču, sve češće ih gledamo kroz hladan okvir političkog diskursa. To nas dovodi do pitanja, da li je ovo zaista put kojim želimo da koračamo kao društvo? Da li smo spremni da prihvatimo da tragedije postanu rutinske, samo još jedan naslov u vijestima, umjesto da se suočimo s njima kao saživljeni i saosjećajni pojedinci?
Sarajevo "gori"
U sjeni ove opijajuće atmosfere zabave, sjećamo se tragedije koja se odigrala u Gradačcu prije samo nekoliko dana. Tuga, bol i nepravda koja je zavladala u tom malom dijelu naše zemlje ne bi smjeli proći nezapaženo. Dok Sarajevo "gori" od noćnog života, klubovi su puni, a alkohol struji, porodice u drugom dijelu zemlje tuguju zbog gubitka svojih najmilijih. Ova tragedija u Gradačcu nas prisiljava da se suočimo sa svojim promjenjenim prioritetima. Da li je isplativo ignorirati ljudsku patnju zarad trenutnog zadovoljstva? Da li smo postali društvo koje je izgubilo svoju suštinu. Možda je vrijeme da se suočimo sa svojim postupcima i da se zapitamo, da li želimo biti društvo koje se distancira od tragedija ili želimo da budemo podrška jedni drugima kad god je to potrebno? Svaka od nas ima moć da donese odluku da li ćemo postati slijepi prema tuđim mukama ili ćemo pružiti ruku podrške.
Sarajevo, grad bogate prošlosti i kreativne budućnosti, predstavlja dinamičan spoj globalnog i lokalnog. Duh Sarajevo Film Festivala donosi svjetlost, inspiraciju i raznolikost, ali isto tako postavlja izazov za održavanje suosjećanja prema porodičnim tragedijama i ličnim pričama koje se dešavaju svakodnevno.
(Admir O.)