Na svom službenom Facebook profilu, Albinović je podijelio svoje emotivno iskustvo i izrazio zahvalnost posadi avio kompanije Wizz Air za njihove napore. “Želim se zahvaliti divnoj posadi avio kompanije Wizz Air na letu iz Tuzle za Billund večeras. Učinili smo sve sa aspekta medicinske struke, ali gospođi Miri nije bilo spasa. Nažalost. Doktorica i ja u svojstvu fizioterapeuta i njegovatelja, neprestano je pokušavali oživjeti. Sve tehnike smo iskoristili, ali zbog prethodno lošeg zdravstvenog stanja, veoma brzo su se pojavili znaci smrti – plavetnilo na prstima i šakama, kao i hladnoća tijela”, napisao je Albinović.

Avion je bio prisiljen napraviti slijetanje u njemačkom gradu Nurnbergu, gdje su prisutni doktori konstatovali da je smrt gospođe Mire nastupila prirodnim putem. O ovom tragičnom događaju Alen Albinović govorio je za Source.

"Letio sam letom iz Tuzle za Billund sinoc. Sve se činilo uredu. Standardne aerodromske procedure. Nakon što je završeno služenje jela i pića, krenuo sam u toalet. Samo što sam ušao, čuo sam snažan udarac u vrata toaleta. Toalet kod kabine za pilote. U prvi trenutak sam pomislio da je samo riječ o turbulenciji, ali nakon drugog puta već sam pomislio, možda je neko oteo avion. Hrabro sam otvorio vrata. Ispred vrata bile su sve četiri stjuardese, žena koja vrišti i plače, a starija žena je ležala na podu. Rekao sam odmah da sam medicinski radnik. Došla je i doktorica bh. porijekla koja je bila na letu. Odmah smo počeli sa reanimacijom, koristili smo standardnu proceduru urgentne medicine za oživljavanje. Automatski dedibrilator, bocu sa kisikom, vanjska masaža srca. Neprestano smo doktorica i ja radili naizmjenično, ali nakon 20 minuta, vidio sam prve zname smrti, plaventilo prstiju i šaka. Tijelo je jednostavno počelo da se hladi. Rekao sam doktorici da više ne možemo ništa učiniti za gospođu i da prestanemo sa reanimacijom. Zapisali smo vrijeme smrti. Jedan krupniji gospodin i ja smo ženu odnijeli na sjedišta. Sjećam se da sam joj namjestio ruke i pokrio je dugim džemperom. Jedna gospođa je dala i svoju maramu, kojom smo joj pokrili lice. Djeca su vrištala. Jednostavno nastala je panika. Putnici su ukočeni sjedili. Bespomoćni. Kapetan je tražio prema procedurama avijacije hitno slijetanje na najbliži aerodrom. Sletili smo 15 minuta kasnije na aerodrom u Nurnbergu u Njemačkoj.

Na pisti su nas sačekala mnogobrojna vozila hitnih medicinskih službi i policije. Kratko sam sa njima razgovarao o okolnostima, kao i o proceduri kojoj smo podvrgnuli unesrećenu ženu. I doktorica također. Potpisali smo i dokumente i ostavili kontakt podatke. Jedino na letu nismo imali adrenalinske injekcije i drugu dodatnu šok terapiju, ali mislim da i to ne bi pomoglo u ovom slučaju. Potpisali smo izjave. Preminula žena je na put za Dansku pošla u prisustvu kćerke, zeta i troje unučadi. Njima je policija omogućila da se oproste sa gospođom, čekali smo oko dva sata na aerodromu. Porodica se vratila na let. Tijelo su prema proceduri zadržali u Njemačkoj, a koje bi trebalo biti prevučeno ili u BiH ili u Dansku prema želji porodice o sahrani. Od šoka nakon svega, jednostavno sam sjedio u svom sjedištu. Stjuardese su zaista bile preljubazne. Stalno su mi donosile vodu i pitale da li mi je nešto potrebno. Samo sam želio izaći na svjež vazduh. U Billund smo sletili oko 01 sat ujutro. Kćerka i zet preminule su mi se zahvalili i zagrlili me, bilo je teško. Mišljenja sam da je najveći neuspjeh i poraz svakog ko radi u medicini, neuspješno spašavanje ljudskog života. Jutros sam se probudio. Vidio sam da su svi mediji objavili vijest sa moje Instagram ili Facebook priče. Zaista mi je žao. Te mi scene ne izlaze iz glave. Nisam se nadao. Preminula je imala nekoliko ozbiljnih dijagnoza i zdravstvenih problema. Među posljednjim i traheotomiju - ugradnje trahealne kanile. Što je odmah bila sumnja i na rak. Mislim da je smrt nastupila iznenadnim infarktom miokarda. Međutim, biće urađena autopsija. Ovaj godišnji odmor nikada neću zaboraviti, ispričao je Albinović za Source.


(Admir O.)