U prepričavanjima određenih diplomatskih anegdota, navodi se kako su se mnoge misije u UN-u u New Yorku, zaduživale da bi unajmile veće limuzine, ne bi li na taj način ostavile dobar utisak. Augustin Palokaj uporedio je šta to voze diplomate i političari iz južne i jugoistočne Europe u odnosu na političare iz sjeverne Europe. Zanimljivo je da su političari iz južne i jugoistočne Europe vozili puno veće automobile nego oni iz sjeverne.

Možda je stvar kulture ili (ne)osviještenosti, ali politički lideri na području zapadnog Balkana, također prednjače sa izborom velikih i veoma skupocjenih automobila.

Politički lideri u Bosni i Hercegovini, otišli su korak dalje. 

Naime, tokom 2020. godine objavljeno je 366 tendera za nabavku 876 vozila svih vrsta za javna preduzeća i državna tijela procijenjene vrijednosti veće od 44 miliona maraka, pokazuju podaci koje prikuplja Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH). Ukupna vrijednost svih završenih tendera je gotovo 22 miliona maraka.

Javni sektor u Bosni i Hercegovini raspolaže sa više od 6.100 putničkih službenih vozila, dok se najskuplje nalazi u garaži predsjednice bh. entiteta Republike Srpske, Željke Cvijanović čija je cijena čak 258 hiljada maraka. Međutim, ne zaostaju mnogo ni automobili koji su u vlasništvu Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. 


Foto: Željka Cvijanović 

Predsjednik bh. entiteta RS, Miliorad Dodik, svojim postupcima ukazuje da je posebno "slab" na luksuzna prevozna sredstva. No, Dodiku nisu dovoljni luksuzni automobili, nego preferira avione i helikopteri. Tako je prije tri godine Vlada RS-a donijela odluku da avion i helikopteri ovog bh. entiteta, pored funkcionerima RS-a, budu na raspolaganju i srpskom članu Predsjedništva BiH, Miloradu Dodiku. Tako smo svjedočili da je Dodik za dolazak na posao iz Banja Luke u Sarajevo koristio helikopter koji je u vlasništvu RS. Također, prije par dana helikopterom od 10 miliona maraka, Dodik je letio za Drvar, dok mu je prvi let bio za Doboj. 


Foto: Milorad Dodik 

Kako to rade svjetski politički lideri? 

I dok Milorada Dodika, Dragana Čovića ili Bakira Izetbegovića, vjerovatno nikad nećemo vidjeti u javnom prevozu ili na biciklu, visokopozicioniranim političarima u Europi nije problem koristiti javni prijevoz, pa čak i u Bruxellesu. U Holandiji vladini ministri i dalje često na posao idu biciklom, dok u Danskoj čak 63 posto zastupnika parlamenta ide na posao biciklom.

Mediji su ovih dana prenijeli i pozitivan primer Maiae Sandue, predsjedniea Moldove koja redovno putuje za Brisel Wizz air-om,  jer na taj način vodi računa o novcu poreskih obveznika. 


Foto: Maia Sandu 

Pozitivan premijer dolazi i iz Holandije. Holandski premijer, Mark Rutte, uživa u svakodnevnoj vožnji biciklom i to mu ne predstavlja nikakav problem.  

"Posljednjih deset godina nisam puno vozio bicikl, ali tokom protekle dvije godine ponovo imam bicikl i njime se vozim na posao svaki put kada mi to dopuštaju vremenske prilike“, izjavio je Rutte za World Economic Forum. 


Foto: Mark Rutte

Zanimljivo je i to da npr. premijer i ministri u Švedskoj znaju često pješačiti gradom bez čuvara ili pratnje. Radi se o tome da je to stvar kulture i tradicije koje se ne žele odreći, iako ova država bilježi dva najveća ubistva u modernoj Europi - kada su ubijeni predsjednik Olof Palme i ministrica vanjskih poslova, Anna Lindh.

Bilo kako bilo, bh. političke elite zasigurno bi mnogo toga mogli da nauče od svjetkih političkih lidera. Manje materijalnog snobizma, bahatosti i kompleksa, više poštivanja ljudskih prava i sloboda i racionalno trošenje novca poreskih obveznika.

Vozilo političara sim toga što mnogo govori o političkim liderima, mnogo govori i o samoj državi. Pravilo je da; Što je veće auto ili obimniji vozni park, tim je siromašnija država, ali i političke elite - ukoliko ćemo stvari posmatrati s aspekta političke kulture i odgovornosi prema građanima i javnim sredstvima. 


Piše: Aldina Rovčanin