6.1.2017. 14:25
2
Batine ili razgovor? Djeca ne vole roditelje. Može umrijeti, samo neka mi ostavi kuću i auto
Naslovi poput "Učenik ošamario nastavnika", ili "Potukle se učenice", zatim "Izboli vršnjaka", te "Tinejdžer pretukao roditelje", pokazuju da je moral i odgoj mladih u BiH dostigao najniže grane.

Jedni bi kazali kako je djeci dozvoljeno apsolutno sve, što je razlog sve veće nekulture i lošeg ponašanja, dok drugi tvrde da su i sami roditelji posrnuli, pa to ne može ni imati dobar efekat na djecu. Kakav otac takav sin ili kakva majka takva kćer, rekli bi. 

Nije da i ranije nije bilo problema sa djecom, ali djela kakva se sada dešavaju bila su prava rijetkost. Ranije je postojalo poštovanje, poštenje, zahvalnost. Danas dominira drskost i bezobzirnost. 

"Ne može se porediti uopšte period odgoja danas i nekada. Jer kada vidite kako se ta današnja djeca ponašaju,  kako se sankcionišu, na koji način prave greške, kako ne poštuju roditelje, pretpostavljene, nastavnike, onda je jasno šta je bolje. Ranije smo se učili svim onim metodama patrijarhalnog odgoja, šta znači poštovanje, šta znači lijep, normalan i kvalitetan život. Ovo sada je svedeno na nešto što se zove internet, što se zove skupo auto, što se zove kupovanje ljubavi. Mi danas našu djecu, u nedostatku vremena, jer im se ne možemo posvetiti dovoljno, kupujemo. Dijete u prvom razredu u vrtiću ima skuplju garderobu, nego neko ko zarađuje vlastiti novac. Učimo ga svemu onome što ne valja, a to je da mora imati, da mora odskakti od sredine, da se uvijek mora nečim pohvaliti, autom, jaknom, zimovanjem.  Ne učimo dijete da treba biti pošten, skoroman, da osjeti tuđu nesreću, da se raduje tuđoj sreći i tako dalje. Roditelji su se pogubili, jer se ni mi ne ponašamo prema svojim roditeljima dobro. A trebali bismo da se vratimo korjenima, da naš odgoj preslikamo na našu djecu i tek onda možemo očekivati dobre i korisne ljude", kaže psihologinja Jasmina Dizdarević. 

Puno je razloga što su mnoga djeca postala takva da često nemaju osjećaj za bilo šta i interes za bilo koga, osim za svoje potrebe. No, kakvi god razlozi bili, da li ispravni ili ne,   činjenica je da su za ponašanje mladih uglavnom krivi roditelji.  

"Danas roditelji, posebno mlađi,  pate od prestiža, žele da dostignu neke materijalne stvari. Tako da se roditelji često zbog te žudnje, sve manje posvećuju djeci i sve manje vremena izdvajaju kako bi radili na što boljem i ispravnijem odgoju svoje djece. Važnije im je da komšija i narod zna da oni imaju velike kuće, luksuzne automobile, a to što su im djeca zalutala ih ne brine. U njihovim očima su dobra, iako cijela okolina ispašta zbog njih. Mislim da prvenstveno treba pojedine roditelje prevaspitati. Odagajam svoju djecu kao što su mene moji odagajali. Sve ima svoje granice pa i sloboda. Zna se šta može, a šta ne. Za batine nisam, nego zabranu izlazaka i igrica, ono što najviše vole. Mislim da je najbolje dosta razgovarati s djecom. Otvoreno, o svemu, bez predrasuda. Ne vodim se modernim odgajanjem djece, već onako kako su to naši roditelji radili, bez pretjerivanja u bilo čemu", kaže mlada majka troje djece Darija Hadžiahmetović. 

Sličnog je razmišljanja i mlada majka Meldijana Kaltak- Hebibi. Ona ima dvoje djece i kaže da ne vidi problem u tome da se nekad upotrijebi i ozbiljnija mjera vaspitanja. 

"Iako bi danas mnogi kazali kako je strašno kažnjavanje batinama,  smatram da je to u neku ruku i dobro. Prije su djeca imala mnogo više poštovanja i postojala je doza straha. Znali su šta smiju, a šta ne.  Danas vidimo da u mnogim slučajevima djeca su šefovi u kući. Pa često čujemo i kako zlostavljaju roditelje. Sve je to razlog što im se dopušta prevlika sloboda i što im se ne postavljaju baš nikakve granice. Smatram da je u mnogim stvarima raniji način odgoja bio bolji, djeca su bila zahvalnija, poslušnija, imala su više poštovanja prema svemu. A danas, daj djetetu sve sto poželi, ne diraj ga i na žalost izrastaju u osobe kakve nebi trebale biti. Jer ako im dopustite sve, odmah postaju razmaženija i nemaju osjećaja ni za šta. Jednostavno moraju postojati granice. Gledam da sve riješim razgovorom, a ako ne uspijem onda dođe i kazna, a za situacije kada njihovo ponašanje postaje nepodnošljivo, šipka je spremna", navodi Meldijana Kaltak- Hebibi.  

Batine ili razgovor? Kada biste anketirali današnje roditelje i pitali ih šta misle o nekadašnjim metodama odgoja, gdje su djeca iz vaspitnih razloga često dobijala šipku po ruci, ne samo od roditelja, nego i u školi, zasigurno bi kazali kako je to van zdravog razuma i kako oni to ne bi dozvolili. Ni psihologinja Dizdarević, ne smatra da je to prava metoda. 

 "Za batine nisam, ali jesam za poštovanje autoriteta. Dijete mora znati ko je otac, ko majka, a ko dedo. Mora znati ko je učitelj, komšija i slično. Mi danas ne učimo našu djecu da kada sretnu komšiju da ga pozdrave, ili ako mu vidi pune ruke, da uzme kese i pomogne mu. Mi kažemo da ako te krivo pogledao, pogledaj i ti njega. Dijete te udarilo, pa vrati mu.  Ne učimo našu djecu onome čemu su nas učili. Naše dijete je naša projekacija, i kada ono vidi da mi ne poštujemo, neće poštivati ni ono. Vlastitim primjerom možemo učiti našu djecu. Mi smo poštivali i voljeli, a ova djeca danas ne vole. Ova djeca sada gledaju samo materijalnu dobit. Kažu, dobar je ako mi ostavi što više nekretnina. Može umrijeti, ali neka mi ostavi što više kuća i auta. U naše vrijeme, nismo razmišljali ko je dobijao nakretnine, jer su otac i majka govorili kako trebaš zaraditi pa ćeš imati"
, navodi Dizdarević. 

Sead Gajević je odgojio troje djece i danas su oni roditelji. Ima petero unučadi. Kada posmatra način na koji njegova djeca odgajaju svoju i sjeti se kako je on odgajao, vidi veliku razliku kaže.

"Ja sam odgojen u jednoj patrijarhalnoj porodici, gdje se uvijek poštovala i slušala riječ domaćina. Što se tiče moje djece, dominantnu ulogu u odgoju je imala moja supruga. Ja sam obezbjedio uslove za život. Rijetko sam potezao za takvim postupcima, ali sam siguran da su i batine u jednoj mjeri utjecale na dobar razvoj djece. Kad nije bilo kako treba i ne pomažu druga rješenja, onda je bila šipka i kaiš.  Ovo sada, kada gledam na koji način moja djeca odgajaju svoju djecu, dakle moje unuke, oni bi njima stvorili sve što bi zamislili. Mislim da previše slobode daju djeci. Dječaka od 16 godina puštaju da hoda kuda hoće i da dolazi kući kada hoće. To je tako generalno, ne samo kod njih. Mislim da to nije dobar način odgoja, ali se ne petljam", navodi Sead Gajević. 

Kada se razmišlja o uzrocima lošeg ponašanja, onda se često navode savremniji način života, napredak nauke i tehnologije, dostupnost svega, i što je dobro i što nije. Mada, koliko ima loših strana, ipak se ne može osporiti da tehnologija donosi i pozitivnog. 

"Tehnika i tehnologija su razlog da su djeca sada puno inteligentnija, snalažljivija,  znaju mnogo više, o raznim sferama,  nego što je bilo u naše vrijeme. Ono što smo mi učili u školi, to je bilo sve što smo znali. Ali opet, tada je škola bila i vaspitno obrazovna ustanova, a danas to nije. Učitelji su nas učili kako trebamo poštovati starije, da u javnom prijevozu ustupimo mjesto. Danas se djeca guraju ko će prije ući u autobus, dok stariji čekaju. Mislim da je kompletan moral u dobroj mjeri popustio. Taško je danas, jer je i društvo otišlo u smjeru pune slobode, jer ako i dijete išibaš to je kazneno djelo. I roditelji imaju ograničenja da odgajaju svoju djecu", navodi Gajević.

Koliko god danas tehnika i nauka nudile mnogo, i koliko god nam bilo lakše obaviti neke aktivnosti, koje su se ranije morale raditi na mnogo teže načine, ipak sve manje vremena imamo za djecu. Svakodnevnica se mnogima svela na posao, kratku kafu s prijateljima, večeru i spavanje. Djeca su najčešće prepuštena sama sebi, a trebaju pažnju, razumijevanje, strpljenje i vođenje odraslih i prilagođavanje odraslih svom ritmu življenja, koji je mnogo sporiji od savremenog tempa života odraslih. 

"Današnje dijete nije naučeno da ima mentalni strah, to je strah u glavi, kada se bojite autoriteta i vodite računa o svojim postupcima. U moje vrijeme nije se udaralo i tuklo,  ali jesu se pogledima slale mnogo jače poruke od bilo kakvih batina. To može neko ko ima autoritet, kult porodice, kada vi sjednete za ručak, kada upoznajete djecu sa rodbinom, kada ih vodite na dženaze i sahrane,  na slavlja, svadbe, kada na takav način dijete učite pozitivnom. Kada ste vidjeli danas, da neko nekoga uzme za ruku i odvede ga negdje, zato što ni vi ne idete. Totalno smo se pogubili. Ne živimo kao nekad, jer to smatramo staromodnim, a što smo više moderniji, djeca nam više klize i završavaju po zatvorima"
, kaže psihologinja Dizdarević. 

Na kraju, ako već osjetite da ponašanje djeteta nije ono što vi smatrate dobrim, onda odmah poduzmite korake da to postavite na put koji je ispravan. Ne čekajte i ne mislite da će se samo riješiti, jer može biti kasno. Dijete ne smije roditelje voditi kroz život, jer ste vi glavni. Ne smijete sve prepustiti djetetu na volju. Bez reda i discipline, kako i u društvu, tako i u odgoju, nastaje haos.

(Alen Avdić)

2
SOURCE PRIČE
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala source.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal source.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara source.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
 

Redakcija
T:
F:
M:
Marketing
T:
M:
Aplikacije
Mobilna aplikacija
Android aplikacija
Social

Copyright ©2009 - 2015, Source d.o.o.