Kao i u svakoj regionalnoj izbornoj manifestaciji, najveću pažnju uzima aktualna vlast. To je i logično, s obzirom da su svojim prethodnim djelovanjem uglavnom radili na jeftinom kupovanju biračkog tijela, osiguravanjem medijskog prostora i pažljivom biranju nacionalističkih izjava. 

Često volim spomenuti Ramba Amadeusa, koji kaže kako je nacionalizam tema za 300 eura primanja. Pošto i u Srbiji, kao i u BiH, živi najveći broj onih sa takvom vrstom prihoda, tako kandidati imaju dobru podlogu da se bore za najvećeg patriotu. 

Pored taktike "Moj narod", shvatili su da ljudima koji žive sa nevedenim primanjima i koji nemaju drugog izbora nego da sjede pored televizora i životnu depresiju  liječe show programima, treba i malo zabave. Pa kako i sama gledanost tih programa pokazuje, pažnju dobija onaj koji je najnamazniji, najitrigantniji, najgrlatiji, uglavnom onaj koji zna da upravlja emocijama stanovništva.
Kada sve to spakuje u jedan spot, već je favorit. Zato ne inenađuje što je Aleksandar Vučić tema cijele regije. 

"To nije bio stvarni avion koji leti, to je jedan stari avion, znate, koji je na popravci i to je koštalo negdje između 200 i 400 eura", rekao je Vučić o svom prvom spotu. No, mišljenje građana Srbije je da se za kampanju izdvaja mnogo novca i da će biti sve agresivnija.

"Ovakvi spotovi niti se rade za jedan dan, niti koštaju malo, tako da se postavlja pitanje odakle kandidatima prije nego što su raspisani izbori, toliki novac za investicije", pitaju analitičari iz Srbije.

Vučić dominira i na televizijama, ubjedljivo na Pinku. Istraživanja pokazuju da je ova televizija u periodu od sedam dana posvetila ukupno 5.518 sekundi kao predsjedničkom kandidatu i 1.019 sekundi kao predsjedniku Vlade, od kojih je u 99 odsto pozitivno predstavljen. Pa tako, kada nekome ispirate mozak iz sata u sat, iz dana u dan, psihologija kaže da je taj već prihvatio određenu ideju. Ne izenanađuju izjave da je Vučić već pobjednik izbora. 



Vučićevi protukandidati koji nemaju sredstva i medije koje ima on, put do glasača vide u strategiji "Idem na sve ili ništa" preko društvenih mreža. Naprimjer prisustvo Vuka Jeremića na mrežama je postalo jako uočljivo.



A da bi se privukla pažnja ljudi na internetu, osvrti moraju biti veoma oštri, degutantni, osuđujući, da diskredituju onog drugog. Najbolje to ide od ruke Vojislavu Šešelju. S obzirom da je on i učestvovao u reality programima, svjestan je kakve rečenice dobijaju fanove i čime se ide do pobjede, te tako i svaki sekund medijskog prostora mudro koristi protiv drugih. 

"Vuk Jeremić je čovjek koji se drogira duže vrijeme. I to se vidi po njegovim očima. I Saša Radulović. Nema nikakve sumnje, pogledajte im oči i ponašanje, pa ćete se u to uvjeriti", rekao je Vojislav Šešelj. 



Kakve su šanse pristojnih predsjedničkih kandidata, u koje navodno spada Saša Janković? Analitičari kažu nikakve. Jer, grubost i surovost pobjeđuju pamet. Pored toga, navodi se da je i kasno krenuo sa promotivnim aktivnostima za razliku od  drugih. 

Mnogi smatraju da su i šanse kandidata koji drugačije pristupaju politici, poput Ljubiše Preletačevića Belog, veoma male. Jedni kažu da je skandal -majstor i da nije za predsjednika, drugi pak tvrde da bi mogao napraviti iznenađenje. No, treći poručuju da sve što je drugačije i ne podilazi masi, nema veliki odjek. 

Nakon velike neizvjesnosti konačno je najavljeno da se izbori održavaju 2. aprila i da su kandidati: Aleksandar Vučić, Saša Janković, Vuk Jeremić, Vojislav Šešelj, Nenad Čanak, Miroslav Parović, Milan Stamatović, Ljubiša Preletačević Beli, Saša Radulović, Aleksandar Popović i Boško Obradović. 

Nijedan im zakon kažu analitičari ne zabranjuje da svoje aktivnosti promotivnog tipa sprovode i prije nego se datum objavi. Tako i oni, kao i naši političari, rade ulice, otvaraju škole, obećavaju kule i gradove. Jedni se hvale prethodno 'urađenim', drugi udaraju na itelekt, treći su uz sirotinju, ali niko od njih ne nudi jasan projekat kojim će narod dobiti bolji život. 

"Vratiću dostojanstvo čovjeku. Dosta je bilo ponižavanja, uvreda, lažnih diploma, ratnog huškanja, prijetnji i laži", rečenica je vodilja skoro svih kandidata. 

Sve je dakle isto kao i kod nas. Imaju nacionaliste, kandidate sa svemirskim idejama, one koji svojom pojavom prave razonodu, neshvatljive umjetnike.  Ista tematika, isti ciljevi, ista strategija do glasova. Samo se ne zna jesu li gori njihovi ili naši. 

Na kraju, kakav narod takva vlast. Kaže se da je narodu koji loše živi potrebno da vjeruje u činjenicu da gori od njih vode državu i da je baš zato tako kako je. 

"Ljudi koji su frustrirani sopstvenom neimaštinom, u toj pljuvačini prema poznatim javnim ličnostima nalaze neku kompenzaciju za svoju nevolju i nesreću", rekao je jednom prilikom Mikloš Biro, politički psiholog.

Pa ako je tako, pljujmo. Komentarišimo na mrežama i uživajmo u raspravi ko je veći musliman ili pravoslavac i živimo u bijedi. I mi, i vi komšije Srbi. 

(Alen Avdić)