20.4.2017. 16:09
1
Stijena u BiH na kojoj se raspoznaju ljudski likovi: Čuo se plač i jecaj koji je ledio krv u žilama
Naša zemlja je zasigurno jedna od najbogatijih u Evropi kada se radi o prirodnim potencijalima i lokacijama koje predstavljaju turističku ponudu.

No, ono što BiH zaista čini drugačijom i posebnom, su priče o njenoj historiji, znamenitostima i kulturnoj baštini, koja fascinira turiste iz cijelog svijeta.   

U svakom dijelu naše zemlje nalazi se veliki broj dokaza vrlo neobičnih i zanimljivih priča, koje ponekad djeluju potpuno nevjerovtano, pa ih jedni ponekad okarakterišu kao izmišljene. 

Posebno se to odnosi na vjerovanja koja su vezana za stećke i spomenike, koji se prostiru na skoro svim dijelovima ove države. Prisutni su na livadama, u šumama, nepristupačnim teritorijama, apsolutno svugdje postoje tragovi nečega što se nekada davno dogodilo. 

Jedna legenda je smještena u Bugojnu i svako ko je za nju čuo, kaže da ledi krv u žilama. 

Priča o Kamenim svatovima u selu Kordići prepričava se s koljena na koljeno, i kao i u svim ovakvim vjerovanjima, postoje dvije strane. Jedni smatraju da se radi o prirodnom fenomenu, drugi govore o prokletstvu svatova.

"Na tom lokalitetu postoji jedan mala rječica. Vjeruje se da je jedna od domaćih žena prala veš na toj rijeci. U tom vremenu su naišli svatovi i zamutili joj vodu. Ona je navodno zbog toga bila ljuta i kazala svatovima 'Dabogda se u kamen pretvorili'. Njena kletva se uslišala navodno i ti svatovi koji su prolazili su se okamenili i ostali na tom lokalitetu zauvijek. Ova legenda je ušla i u narodnu književnost. Jedan hrvatski književnik je napisao i roman o tim kamenim svatovima. Sada, koja je tu istina prava to niko ne zna. To je narodna predaja i ona se tako priča godinama. Nalazi se na planinskoj padini i ne služi kao turističko mjesto. To je jednostavno legenda"
, kaže za Source profesor i historičar Husejin Čepalo. 

Ove kamene figure koje su smještene na stijeni koja se spušta u kanjon riječice Gračanica kod istoimenog naselja nadomak Bugojna, oduvijek su plijenile pažnju putnika. 



Priča kazuje da je naočiti mladić skupio svatove ispred bijele kule Susida i sa njima krenuo da isprosi najljepšu djevojku u ovim krajevima. Ta ljepotica je navodno čekala u svojim odajama u tadašnjem gradu Vesela. Tako zakićeni svatovi na bijesnim konjima pregaziše riječicu Buntu kod Čoban – kamena i vodu zamutiše. 

O ovoj legendi pišu se knjige i  narodne pjesme, a jedna kaže: 

“Svati vodu mute, vodu mute i ne slute / da je na vodi cura stara rublje prala, / cura stara oholica prava./ Mutnu vodu oholica gleda, mutnu vodu gleda,/ a svate klete i proklinje:/ Dabogda vam puti bili pusti,/ pratio vas vrag i mrak gusti. / Kud hodili, staze ne vidili, u kamen se pretvorili. / Kamenom se okamenili / ko meni vodu zamuti…”! 


Tako svatovi prođoše po nevjestu, ništa ne sluteći. U povratku na putu do Vesele, pjevalo se i veselilo. Kad su došli na Susid, prvi jahači spustiše se prema riječici a nebo se zamrači i iznenada zapuha ledeni sjeverac. Kada je zavladala tama, počeo je dopirati otegnut plač i jecaj koji je ledio krv u žilama.  Kad se nebo razvedrilo, svatovi su bili okamenjeni.

Stara cura kada je vidjela koliko je zla počinila svojom kletvom, bacila se u mutnu vodu i nestala. Legenda kaže da nikada niko njeno tijelo nije pronašao.