U svom pojašnjenju navode da je prvobitni most Skenderija izgrađen od drveta u periodu između 1485. i 1490. godine, za vrijeme drugog mandata Skender-bega Mihajlovića kao bosanskog namjesnika. Izgrađen je ukoso u odnosu na tok Miljacke oko 100 metara nizvodno od današnjeg (pješačkog) mosta Skenderija, otprilike kod današnje biste Vladimira Perića Valtera i stajao je ukoso u odnosu na tok rijeke. Most je povezivao Skender-begove zadužbine nakšibendijsku tekiju i imaret na lijevoj, i dvor i karavansaraj na desnoj obali Miljacke. Skender-begov sin Mustaj-beg Skenderpašić podigao je oko 1515. godine na lijevoj obali i džamiju, koja danas ne postoji, a koja je bila prva potkupolna džamija u Sarajevu. Od XVI stoljeća do danas čitav lokalitet se naziva Skenderijom, a unutar njega nalaze se: KSC Skenderija, most Skenderija, ulica Skenderija, MZ Skenderija-Podtekija.

Skenderija most je na širem lokalitetu kontinuirano postojao od kraja XV stoljeća do danas. Popravljan je više puta, a od kraja XVIII stoljeća tri puta je obnavljan iz temelja: 1787., 1833., 1861. (o čemu postoji sačuvan kronogram autora Fadil-paše Serifovida) i 1881.

Da bi se umanjili troškovi održavanja mosta, a usred regulacije toka Miljacke, sarajevska gradska uprava je 1893. godine drveni most zamijenila željeznom konstrukcijom nekoliko desetina metara uzvodno, koja i danas postoji. Most je zadržao naziv Skenderija i nakon zamjene konstrukcije 1893. godine, i nakon izgradnje novog četvorotračnog mosta namijenjenog za motorna vozila 1970-tih godina.

Komisija za javna priznanja i obilježavanje historijskih događaja i ličnosti jednoglasno je donijela sljedeći zakijučak: "Skenderija", "most Skenderija" ili "Skenderija ćuprija" je originalni, autohtoni naziv mosta, sastavnim je dijelom historije i tradicije grada Sarajeva, i kao takav se pojavljuje u historijskim dokumentima, arhivskoj građi, katastru, zakonskim i podzakonskim aktima, nematerijalnoj baštini i kolokvijalnom govoru, te ne bi trebao biti predmet razmatranja za izmjenu naziva.


(Patria)