Takav potez stavljanje je soli na ranu porodicama ubijene sarajevske djece koju su, što se može zaključiti iz izvještaja tzv. Istraživačkog centra iz RS-a, ubili pripadnici Armije RBiH.

A istina je da su tu djecu ubili pripadnici VRS-a, najčešće tokom granatiranja civila i civilnih objekata u Sarajevu.

Jedno od imena koje se našlo na spisku ubijene djece u Republici Srpskoj jeste i Marko Lukić. Marko je, naime, ubijen u granatiranju tokom 1995. godine u sarajevskom naselju Mejtaš. Ubila ga je granata ispaljena sa položaja VRS-a, a danas je stavljen na spisak žrtava "muslimana i mudžahedina".

Povodom cijele priče oglasio se i Markov brat, Miroslav, koji danas živi i radi u Sarajevu. Najavio je pokretanje tužbe, pogodilo ga je to što se neko igra sa imenom njegovog brata koji je ubijen kada je imao samo 11 godina.

- Kao brat jednog od ubijene djece opkoljenog Sarajeva, imam obavezu prema, kako svom bratu, tako i svakom od 1601 djeteta opkoljenog Sarajeva ubijenog od strane srpskog agresora za vrijeme opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine, da se borim za istinu i pravdu i da čuvam sjećanje na njih.

Velikosrpske manipulacije se u ovom slučaju nisu probudile, jer mašinerija njihove propagande nikad ne spava. Dok bosanskohercegovačke institucije, što je u ovom konkretnom slučaju evidentno - očito je kako spavaju zimskim snom, bez obzira na trenutne ljetne temperature. Nakon sto sam obaviješten da se nakon toliko godina ime moga brata, te imena mnoge druge djece ubijene u, naglašavam - OPKOLJENOM SARAJEVU, GRADU KOJI SU POD OPSADOM 1425 DANA DRŽALI VRS I JNA, za koju su u Haškom tribunalu također optuženi I osuđeni mnogi pripadnici VRS i JNA, opsada koja je dokazana, koju nemam namjeru pravdati, i dokazivati da se dogodila, našlo na spiskovima, navedeni kao citiram “SRPSKA DJECA IZ SRPSKOG SARAJEVA” kraj citata, te kako navodi RTRS - “Žrtve muslimana i mudžahedina”. 

Iako mi je mučno pravdati se, i da se moja majka, u najvećem bolu koji čovjek može iskusiti pravda, postoji i medicinska dokumentacija, kao i policijska, te UN dokumentacija o ubistvu mog brata uzrokovanom ciljnim granatiranjem grupe civila i civilnih objekata. Planiram također podnijeti tužbu protiv odgovornih za ovaj, kako sam već gotovo siguran da će ga druga strana nazvati - “incident” i “grešku”.

Sad za sad, tužba ce ići prema RTRS, te tzv. “Republičkom Centru za istraživanje rata i ratnih zločina u opštinama Srpskog Sarajeva”. Pored toga sto je gotovo nemoguće da postoji veći paradoks od ovog, svjesni smo koliko je vjerovatno i moguće da se, eventualno, bilo koje od imena ubijene djece opkoljenog Sarajeva nađe na nekom spomeniku u Istočnom Sarajevu, uz narativ kako je to recimo - “Srpska žrtva ubijena u RS od muslimanske ruke” kako oni vole reći, s obzirom na to da se, kako sam dobio podatke i linkove, već nalaze na najmanje dva spiska žrtava i djece iz ondašnjeg Srpskog, a današnjeg Istočnog Sarajeva.

Iako se u istrazivanju navedenog Centra ne navodi od cije je ruke dio to 106 djece kako oni kazu “stradalo”, odnosno ubijena, postoje sudski, tuzilacki, policijski, te od strane istrazitelja UN-a relevantni spisi i decidni podaci o tome odakle su ispaljeni projektili granata, snajpera, sijaca smrti itd.

U ovom slucaju se ne desavaju greske, kao ni mnogim, pa ni slucaju fotografije iz Prijedora od neki dan. Ovo su jasni pokazatelji o kakvoj masineriji propagande, lazi, mirnodopske agresije, relativizacije, i umanjivanja i izjednacavanja, se zapravo radi.

Kao patriota, kao porodica djeteta ubijenog od strane agresora u opkoljenom Sarajevu, dijete poginulog borca casne Armije Republike Bosne i Hercegovine pozivam institucije Bosne i Hercegovine, moje drzave, da poduzmu sve potrebne pravne i zakonske akcije protiv ovih gnusnih lazi i potvara, rekao je Lukić.

(Erna H.)