U osvrtu na ovogodišnju selekciju, Šešić je navela da je uvijek veliko pitanje - šta čini jedan film dobrim i šta ga izdvaja od drugih.

- Naša selekcija je vrlo ekskluzivna jer imamo samo 11 prikazivačkih termina i statistički gledano, od 156 pregledanih filmova, tek 10 posto može ući u selekciju. Ovogodišnja festivalska filmska žetva je vrlo dobra, imamo puno ozbiljnih filmova, neki su zaista velika djela, rezultat dugoročnih istraživanja i kreativnih filmskih opservacija. Imamo dosta filmske originalnosti i svježine unutar selekcije, novih ideja, novih pogleda na svijet oko nas - obrazloženje je te selektorice koje se može pročitati u najavi programa Sarajevo Film Festivala.

Govoreći o tematskom okviru filmova, Rada Šašić ocjenjuje da uzbudljive priče, relevantna promatranja svijeta oko nas autori obično centriraju oko čovjeka, ljudi- običnih, neobičnih, inspirativnih. Pojašnjava da dokumentarni film otvara širu perspektivu o određenoj temi i to se može ostvariti na upečatljiv način samo ukoliko se autor uspio približiti učesnicima događanja te je blizak i razumijeva tačku gledišta junaka o kojima govori.

- Tako recimo u filmu "Fabrike radnicima" sa kojim otvaramo naš Takmičarski program, radnici ITAS fabrike pokušavaju se oduprijeti kapitalizmu, sačuvati svoje samoupravljačko tijelo i održati u životu organizaciju u kojoj rade i od koje žive. U protivnom, ona će biti prodata, privatizirana, uništena kao stotine drugih u post-socijalističkom periodu. No, pored junaka, opet ističem, najvažniji je sam autor. Ona/on kao dobar stvaralac, dokumentarista uvijek stoji u centru zbivanja, u srcu stvarnosti, i koristi svoje umjetničko oko da gleda, tumači i promišlja ono što ga okružuje - podvukla je Šešić.

Za poziciju dokumentarnog filma i potrebu njegove veće prisutnosti selektorica Dokumentarnog programa SFF-a smatra da je dokumentarnoj sceni potrebno više prikazivanja dokumentaraca u regiji.

- To u svijetu već odavno postoji. U Nizozemskoj gdje živim od 1993. postoji više od 30 godina veliki festival dokumentarnog filma IDFA u Amsterdamu. Već više od deset godina dio sam selekcijske komisije takmičarskog dijela festivala i tu na selekciju dođe oko 4.000 filmova iz cijelog svijeta. Vidi se da je dokumentarno stvaralaštvo i izazovno i prakticirano i to vrlo strastveno na svim kontinentima. No, samo u nekim zemljama svijeta dokumentarci se prikazuju u kinima na redovnom repertoaru. U Nizozemskoj je upravo taj festival IDFA popularizirao dokumentarni film kao kreativnu izražajnu formu. Festival je potencirao autorski dokumentarac i napravio distinkciju između TV reportaže, TV programa i dokumentarne autorske, umjetničke forme - podvukla je.

Šešić ističe da pomenuti filmovi stižu u kina i da karta košta isto kao i za igrani film te da gledatelje jednostavno zanima kakvi su to filmovi koji pobjeđuju na IDFA ili Sundance festivalu.

- I mi imamo dobre autorske dokumetarce ali se jako teško probijaju do kino dvorana. Vrlo malo ima kina koja prikazuju baš dokumentarce i još manje tv stanica koje u nekom redovnom terminu prikažu bilo domaće ili strane autorske dokumentarce. Nakon što filmovi stignu do gledalaca, stvari će se početi odvijati puno brže i ići u pozitivnom smjeru. Filmovi će doći na debatni stol i o njima će se raspravljati. A to je jako potrebno, jer dokumentarci su barometar društva. Oni signaliziraju šta to vrije u društvu, koje su to teške ali goruće teme koje se izbjegavaju u zvaničnim krugovima i guraju pod tepih - podvukla je.

Mišljenja je da ova godina nudi nekoliko filmova koji bi trebali biti široko prikazivani u regiji, uz osmišljanje i relevantne debate.

Kao primjer navodi film iz Srbije "Potreba za mržnjom" koji govori o nasilju oko nas, na ulici, u kafanama, posvuda. O nasilnicima, huliganima koji iz čista mira iz obijesti i zločestoće napadnu nekoga, tuku ga, maltretiraju i često takvi ispadi tragično završe. Taj je film motiviran smrtnim ishodom nakon sto je brat autora napadnut u kafani u Beogradu.


Ili film sa Kipra, gdje, kako pojašnjava Šešić, mlade Filipinke čuvaju djecu i starije, invalide, oboljele, od njih zavisi veliki dio društva i onda se nađe lokalni manijak, ubojica koji pikira na strankinje i ubija ih. Tu su i filmovi o kojima treba pričati u BiH, smatra ona, poput onih koje su perspektive mladih. Film "Bosanski Brodvej" govori o mladim glumcima koji rade sa stranim mentorom i dok on planira svoj odlazak, mlade hvala panika šta da rade - da odu ili ostanu.

Ona ističe da ima veliki respekt za svakog autora iz naše regije. Navodi da sredstava baš i nema za dokumentarce te autori rade zbog osobne strasti i potrebe da se izraze a ne da zarade i prakticiraju samo svoju filmsku profesiju. Filmovi iz tog programa bit će prikazivani u novootvorenom Cineplexx kinu.


(FENA)