Nacrtani kukasti križ na osmrtnici legende Sarajeva, Želimira Altarca Čička, izazvao je brojne reakcije, kako od jevrejske zajednice tako i hiljada bh građana koji su osudili ovaj potez muškarca u kojeg se sumnja da je počinitelj ovog djela.

Podsjećanja radi, osumnjičenu osobu snimile su kamere videonadzora ispred zgrade Jevrejske Opštine Sarajevo, gdje je bila istaknuta Čičkova osmrtnica. 

Ono što je mnogima skrenulo pažnju jeste njegov način odjevanja koji u kompletu upućuje na sumnju da se radi o pripadniku neonacističkog pokreta – skinheadsa.

Za one koji ne znaju, skinhedsi su u svijetu poznati kao pripadnici određene grupe odnosno pokreta prepoznatljive ikonografije (obrijana glava ili jako kratka kosa, kožna ili Spitfire jakna, podvrnute farmerke, čizme...).  Porijeklo skinheadsa se veže za Veliku Britaniju u drugoj polovini 1960-ih godina prošlog vijeka, te iako nekad nije takav slučaj, uzglavnom se povezuju s desničarima, neonacizmom, rasizmom i nasilnim ponašanjem. 

Slučaj "Čičak" prokomentarisao je za Source poznati bh sociolog, profesor Esad Bajtal, koji je i sam užasnut ovakvim potezima pojedinaca.

- Konkretno, nacrtati taj križ na jednu osmrtnicu znači pljunuti na mrtvog čovjeka koji ti nikada i ničim ne može uzvratiti. Kako uopšte nazvati taj potez?! To je priznavanje odsutnosti vlastitog ljudskog  dostojanstva, etike, morala, znači pristati na to da  si niko i ništa. Pljuvati po mrtvim ljudima koji se ne mogu odbraniti, ne mogu ti odgovoriti, pitati te šta radiš, zašto mi to crtaš, što me pljuješ? To radi najgora vrsta čovjeka, smatra naš sagovornik, te nastavlja:

- Takvi ljudi su neodgovorni, etički neosvješteni, nisu skloni pogledu u budućnost. Stalno se okreću unazad i imaju potrebu za tom pripadnošću nekoj grupi, bili to skinheadsi, navijači nekog kluba koji se ponašaju nasilnički i mrze sve što je drugačije ili neka druga grupa. Crtaju po zidovima, objektima, a kada treba izaći na ulicu da svojim građanski protestom kažu da njima i njegovim roditeljima nije dobro, da sistem u kojem žive nije zdrav, da se pobune, onda šute, onda ih nema, sjede po kafićima, ili se naveče sakriju iz nekih maskica, odijela... i pišu i crtaju, kukavički. Ne mogu kukasti križ sebi na čelo da nacrtaju pa ga crtaju drugima, i to na osmrtnicu. Šta Čičak ima s tim križem?!, kaže Bajtal.

Sve se može povezati, smatra Bajtal, i sa odgojem od mlađih dana, pa kroz školu.

- Prije su u neka starija vremena roditelji mogli da utiču mnogo na svoje dijete jer su ga odgajali uglavnom u kući. Danas su djeca najviše van kuće od samih početaka. Najmanje su s roditeljima. Kreće sve od vrtića, pa osnovna škola, srednja, pa fakultet, jako mnogo su odsutni i onda ih tamo na kraju dočekaju usijane glave, kojih ima kod nas u posljednjih 30-ak godina jako mnogo, sa svojim usijanim programima i pune im glave kako oni hoće. Vaspitavaju ih na naopak način, ne daju mu nikako da budu svoji, individue koje će da izraze same sebe. Traže od njih da se slažu sa svime što im oni nametnu. E to su magneti za omladinu, ta patologija, opšta, široka, društvena, politička... tu oni padaju kao žrtve, ne mogu da se odupru kao individue. Nemaju samopoštovanja, a ako nemaš to onda ne poštuješ ni drugog i radiš ovakve stvari, zaključio je bh. sociolog Esad Bajtal.


NOVINAR: Mirza Kadić.