Ova sedmica je označila prekretnicu u ukrajinskoj kontraofanzivi, a možda i u ratu.

Pošto se ukrajinska vojska probila kroz prvu liniju snažno utvrđene ruske odbrane na jugu i istoku zemlje, na vidiku se ukazao mogući proboj ka Krimu, piše u autorskom tekstu za Telegraf Robert Klark, direktor za odbarnu i bezbjednost u Civitasu, koji je ranije služio u britanskoj vojsci.

Ukrajina sada mora da iskoristi ovaj proboj ako želi da presječe most koji povezuje rusko kopno sa Krimom.

Da bi se to postiglo, biće neophodna teška borba kako bi se stiglo do mora i pritom povratila kontrola nad ključnim gradovima Tomak i Melitopolj koji su pod ruskom kontrolom.

Samo probijanje u ruska utvrđenja bilo je mukotrpan proces, jer su hrabri ukrajinski borbeni inženjeri morali da sprovode navigaciju kroz neke od najteže miniranih terena na svijetu.

Ruska minska polja su prekrivena tenkovskim zamkama, vazdušnim snagama i masovnom artiljerijom.

U prosjeku, procenjuje se da je svaki kvadratni kilometar ove zemlje prošaran sa 1.500 protivpešadijskih i protivtenkovskih mina.

Zatim tu je i ruska mreža rovova koja se proteže na nekoliko kilometara dubine, gdje su stacionirani neki od najboljih ruskih boraca kako bi osigurali da ukrajinski napadi ne uspjehu.

Ukrajinski zvaničnici su potvrdili da je ukrajinska 47. mehanizovana brigada raščistila minska polja oko sela Robotine, južno od Orihiva u Zaporoškoj oblasti.

Ako uspiju da probiju rusku odbranu oko sela Robotine, grad Tomak, koji je pod kontrolom Rusije, im je na dohvat ruke, na manje od 30 kilometara udaljenosti.

Između Robotine i Tomaka postoji još nekoliko odbrambenih linija, ali one su mnogo slabije čuvane nego one kroz koje su se Ukrajinci već probili.

Sada je odjednom most ka Krimu, koji Rusija mnogo hvali, postao veoma ranjiv zbog masovne ukrajinske mehanizovane eksploatacije, koja će postati još smrtonosnija zahvaljujući isporuci američkih tenkova Abrams koja će stići u septembru.

Ovo sve možda djeluje obećavajuće, ali vrijeme nažalost ne ide na ruku Ukrajincima, navodi Klark.

Naredna faza kontraofanzive – brzo osvajanje terena širom Zaporoške i Melitopoljske oblasti – će zahtjevati brojne sedmice teških borbi.

Međutim, ozloglašena ukrajinska „rasputitsa“, odnosno „sezona blata“, se bliži, što znači da će teške kiše i poplave krajem ljeta pretvoriti zemljište na istoku Ukrajine u močvarno tlo, što će otežati i usporiti ofanzivne oklopne manevre i napade.

Sa takvim uslovima su se suočili Napoleonovi vojnici tokom invazije na Rusiju početkom 19. vijeka, kao i Hitlerove snage prilikom napretka ka Moskvi na jesen 1941, što se pokazalo katastrofalnim po obje napadačke vojske.

Sada će Ukrajinci, na domaćem terenu, do jeseni morati da se suočavaju i sa ovim neprijateljem, pored ruskih osvajača.

Ukrajina neće imati mnogo izbora osim da udvostruči napore tokom teških zimskih mjeseci i da ostvaruje brz napredak širom zamrznutog tla dok se ruski vojnici smrzavaju statični u svojim rovovima.

Do proljeća, sezona blata će se ponovo vratiti, a to će vjerovatno biti kraj kontraofanzivne faze.

Pošto će predstojeći izbori širom zapada vjerovatno apsorbovati politički kapital, a očekuje se da će se javiti i ratni zamor, Ukrajina možda ima svega nekoliko kratkih, dragocenih mjeseci da osvoji što više u što kraćem roku.

Diplomatski pritisak na Ukrajinu da prihvati neki vid mira će porasti naredne godine, što će ići na ruku nameri Rusije i njenih kineskih sponzora da se postigne zamrzavanje konflikta.

Kontrola Ukrajine nad Melitopoljem i Azoskim morem dovešće Kijev u mnogo snažniju poziciju ako bude trebalo da se izbori sa međunarodnim pritiskom sljedeće godine.

Zbog toga je važno da osiguramo da ukrajinske snage dobiju sve što im je neophodno i, što je ključno, da ubrzamo isporuku svega što smo im već obećali, zaključuje Klark, prenosi N1.

(Elmedina H.)