Banjalučki gradonačelnik Draško Stanivuković, prilikom otkrivanja spomenika, iznio je nekoliko diskutabilnih tvrdnji.

"Postaviti spomenik Tvrtku I Kotromaniću znači postaviti temelj srpske historije, kulture i tradicije u epicentar Banje Luke. Na ovaj način Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj dajemo srpski karakter, jer je riječ o srpskom vladaru, koji je okrunjen u Mileševi po obredu Nemanjića", kazao je Stanivuković.

Za Source.ba portal, predsjednik Bosanske akademije nauka i umjetnosti "Kulin ban" akademik Suad Kurtćehajić, pokušao je dati odgovor na ovo pitanje.

"Nesumnjivo je da je bio bosanski ban od 1353-1377. godine vladajući bosanskim banovstvom nakon smrti svog strica Stjepana II Kotromanića 1353. najprije zajedno sa svojim ocem Vladislavom, majkom Jelenom i bratom Vukcem da bi na kraju ostao jedini vladar bosanskog banovstva. Kada se kruniše kraljem 1377. godine (dvostrukim vijencem ili u prevodu dvostrukom krunom bosanskom i srpskom) on sebe titulira kraljem Srbljima, Bosne, Primorja i Zapadnim stranama. Tvrtko je bosanske vladarske loze Kotromanića ali u ovoj svojoj Povelji Dubrovčanima 1378. on zaista piše: 'I tamo išavši bih okrunjen krunom praroditelja mojih' . Dragutin Nemanjić - raški kralj, bio je njegov pradjed jer je njegovu kćerku Jelisavetu oženio Tvrtkov djed Stjepan I Kotromanić i to je bio osnov da mu Srbi ili tadašnji Srblji u staroj raškoj državi  ponude krunu Nemanjića nakon smrti zadnjeg kralja iz dinastije Nemanjića, Uroša Nemanjića kojeg su zbog kršnog zdravlja zvali Uroš Nejaki. Ako je Tvrtko sebe označavao u tituli pored kralj Bosne, Primorja i Zapadnim stranama kralj Srbljima  i to na prvom mjestu ( današnjih Srba) da li mi možemo osporavati Srbima kad oni kažu da je Tvrtko i njihov kralj mada oni često znaju reći da je on samo njihov kralj svjesno iskrivljujući da su prostori koje Tvrtko I Kotromanjić navodi srpski prostori", kaže Kurtćehajić.



Dalje navodi da Tvrtko sebe 1390. godine titulira kao kralj Raške, Bosne i Primorja čime sebe označava kraljem i stare srpske države Raške. 

"U čemu je razlika da Tvrtko I ne govori u Povelji Dubrovčanima 1378. godine kralj Raške  već piše kralj Srbljima. To je iz razloga jer nije htio dirati u faktičku vlast tadašnjih srpskih knezova Lazara Hrebranovića i Vuka Brankovića a ponuđen je krunom Nemanjića zbog svojih krvnih veza sa njihovom dinastijom dok Lazar Hrebljanović nije imao Nemanjićku krv i nije mogao nastaviti njihovu lozu. A nakon pogibije kneza Lazara na boju na Kosovu 1389. godine  tvrtko I Kotromanić direktno se označio kraljem Raške, Bosne i Primorja dakle prostora kako stare Nemanjićke države tako i prostora ranijeg bosanskog banovstva i Primorja. Da mu nije ponuđena Nemanjićka kruna i da se proširio mačem prema prostoru stare raške države Tvrtko bi se od početka označio kraljem Bosne jer kad on govori o Srbljima podrazumijeva u prvom redu Srblje sa prostora stare Raške mada se ne može osporiti ni njihovo prisustvo na prostoru Huma današnje Hercegovine o čemu piše u svojim poveljama ban Matej Ninoslav još od 1234. godine. Srpski historičar i akademik SANU Mihajlo Dinić koji je umro 1970. godine smatrao je da u Tvrtkovoj Bosni ako se izuzme Hum i Raška pravoslavlja nije bilo, samim tim ni srpskog identiteta", kazao je on.



Problem koji akademik Kurtćehajić vidi jeste da se historija  na našim prostorima stavila u funkciju politike i da svako izvlači iz konteksta i tumači činjenice  na svoj način. 



Novinar: Ajdin Balićevac