Ovaj sistem se dugo gradio, a nalazi se na obalama Dunava. Prije toga, stoljećima su poplave u glavnom gradu Austrije bile neizbježne.

Kako su poplave bivale učestalije i intenzivnije, grad je shvatio da je potrebno pronaći dugotrajno rješenje. To rješenje je podrazumijevalo i preusmjeravanje Dunava. Inžinjeri su u 19. stoljeću počeli raditi na osnaživanju korita rijeke i stvaranju plavne ravnice. Time se gradski krajolik dramatično promijenio.

Naime, postoje dva riječna toka. Jedan je Dunavski kanal kao vještački kanal, a drugi je Stari Dunav, koji je odsječen od glavnog vodotoka. Osim toga, postoji Novi Dunav kao plavni kanal koji je dug 21 kilometar, a čija je izgradnja završena 80-ih godina prošlog stoljeća.

Ovaj plavni kanal teče paralelno s Dunavom, a zemlja iskopana tokom njegove izgradnje je iskorištena za izgradnju vještačkog ostrva. Voda se u Novi Dunav ispušta samo u slučaju poplava.

Bečke mjere za kontrolu poplava mogu smanjiti količinu vode do 14.000 metara kubnih u sekundi - statistički, takve poplave se događaju svakih 3000 do 5000 godina. Ovaj kapacitet proizilazi iz podataka o jednoj od najvećih poplava koje su ikada pogodile grad 1501. godine, što znači da je bečki sistem za kontrolu poplava u velikoj mjeri kreiran za najgori scenario.

Međutim, veliki inžinjerski projekti za zaštitu Beča od poplava teško da su rješenje za sve. Gradske vlasti ističu jedan od ključnih aspekata za kontrolu poplava, a to je pripravnost. Ovo je posebno slučaj s velikim poplavama, za koje se očekuje da će se češće događati, piše Deutsche Welle.

(Erna H.)