Naglašava kako je svako povećanje cijena komunalnih usluga, a posebno vode kao osnovne životne potrebe, izuzetno osjetljivo i rizično pitanje, bez obzira iz kojeg ugla se posmatra, posebno kada su u pitanju ranjive kategorije stanovništva. Ističe da mu nije cilj biti advokat ni ViK-a ni Vlade KS, ali smatra da na populističke izjave mora reagirati – "jer što je previše, previše je!"

Ademović ističe da je, s obzirom na višestruka poskupljenja tokom protekle decenije, korekcija cijena javnih usluga poput vode bila neminovna. Dodaje da je ViK, kao zakonski obavezno preduzeće za snabdijevanje građana pitkom vodom, morao osigurati održiv rad, posebno u gradskim općinama, budući da su Hadžići i Ilijaš već ranije van sistema i odavno su korigovali cijene.

- Ovo povećanje cijene vode, po mom mišljenju, nužan je korak za održavanje redovnog vodosnabdijevanja te nastavak rekonstrukcija, otklanjanja kvarova i smanjenja gubitaka u dotrajaloj mreži, koja još uvijek nije u potpunosti obnovljena.

Kao posebno izražen primjer populizma navodi Stranku za BiH, te ih poziva da se, ukoliko ikada preuzmu vlast u KS, javno obavežu da će ovu korekciju poništiti i vratiti cijene na prethodni nivo.

Podsjeća i na slučaj izgradnje prečistača u Butilama, za koji je Kanton Sarajevo bio zadužen 57 miliona KM, dok je na čelu Vlade bio kadar SBiH. Ademović tvrdi da tadašnja vlast nije osigurala sistemsko finansiranje za njegovo dugoročno funkcionisanje: „Izgledalo je da je važnije potrošiti 57 miliona, pa nek stoji.“

Na kraju, iznosi i ličnu zabrinutost zbog toga što u 21. stoljeću još uvijek postoje naselja u KS bez osnovne infrastrukture poput vode i kanalizacije. Posebno se osvrnuo na Semira Efendića, načelnika s višegodišnjim mandatom, poručujući: „Neka se pokrije po glavi i postidi. Zar nije važnije da svaki građanin ima vodu, nego da se novac troši na sve i svašta, zanemarujući osnovne potrebe? Voda je prioritet broj jedan – bez nje se ne može.“

(Sead M.)