Rijetko (ili pak nikako) se dešava da institucije jedne države, još uz to pravosudne, same dokažu besmislenost svog postojanja.

Sudbina je naša da smo sinoć bili svjedoci nečega što se zove krah sistema pred političkom kabadahijom koja je poznata po tome da, kao malo dijete, urla i vrišti nadajući se popuštanju i dobivanju onoga što želi.

Dobio što želi

I Milorad Dodik je dobio ono što želi.

A šta je, zapravo, ostalo od tzv. pravosuđa?

Ništa.

Kao što su sportske bosanskohercegovačke reprezentacije imale prokletstvo da izgube rezultat u posljednjoj trećini utakmice, tako je i tzv. pravosuđe pokazalo da je neuštimano, nedoraslo, vještački napumpano i služi jedino da stranački instalirani uhljebi za krupne plaće progone sitnu buraniju.

Ono što je krenulo kao sjajna zvijezda na tmurnom nebu pravosudnih skandala, završilo je kao zvijezda padalica koja prijeti da napravi tako dubog krater da ćemo u njega svi propasti.

Proces protiv Dodika počeo je profesionalno: Tužilaštvo BiH je pomno i detaljno složilo predmet, Sud BiH je držao sudski proces pod kontrolom, uprkos užasnom pritisku nauračunljive stranačke uhljebističke armije koja se tokom svakog ročišta u velikom broju okupljala ispred Suda, te izrekao jedinu moguću presudu.

"Pad kocentracije" u finišu

No, kako to obično biva - u samom finišu dolazi do ‘pada koncentracije’, a onda nastupa magični realizam.

Sinoćnjim tajnim ugošćavanjem Dodika, skrivenim javnim ročištem i katastrofalnom nagodbom, Sud i Tužilaštvo BiH sami su sebi zakucali posljednje eksere u mrtvački kovčeg.

Jer, Dodik je uspio dokazati da pravosuđe radi samo onda kada osumnjičeni nema osrednji arsenal lovačkih pušaka u kući kojim bi mogao rastjerati svakoga ko mu pokuša prići i kada osumnjičeni ne kaže “neću”.

Jer, Dodik je upravo to uradio.

Rekao je da neće pristupiti institucijama koje više ne priznaje i naredio policiji da puca na svakoga ko pokuša da ga privede. Iz takve pozicije dočekao je specijalni tim pravosuđa za pregovore.

Otvorili vrata pakla

Laktaški vožd mjesecima je razvlačio pamet naroda i rugao se nesposobnim i uplašenim institucijama, a da samo u ovoj ‘igri’ ne vrijedi ona ‘pametniji popušta’ očito nisu shvatili oni koji bi trebali štititi sve nas od likova poput Dodika.

Ko god sve bio u tom specijalnom timu za pregovore (a već se naziru imena), možda je popustio jer mislio da pametniji popušta - ali ovo popuštanje otvorlilo je vrata pakla.

Jer, šta će Dodika, nakon svega ovoga, sutra spriječiti da provede “mirno razdruživanje”? Ništa.

Ovakvo pravosuđe neće moći ništa, pa nam realno i ne treba i prevelik je trošak.

A, specijalni tim moći će samo, možda, dogovoriti da se njihove pozicije ne ugroze.