“Preselila je moja majka. Otišla. Zauvijek moja mama. Nisam spreman. Niti ću ikad biti. Kako da budem spreman da ne čujem više ono “jesi li jeo, sine”? Kako da budem spreman da tvoja ruka više ne traži moju? Mama, ti si bila prva svjetlost u mom životu. Nisi znala ni gdje ideš, ni šta te čeka, ali si išla, s osmijehom i rukama punim ljubavi. S tobom je sve bilo moguće. I kad je gorjelo, ti si hladila dušom. I kad sam padao, ti si dizala pogledom.

Nisi bila samo moja mama. Bila si moj saveznik, moj štit, moja tišina kad nisam mogao da pričam. Sad kad te nema, kuća ostaje ista, ali ništa više nije isto. Čujem ti korake i kad ih nema. Osjetim tvoj miris u svakoj stvari. Ali znaš šta? Neću plakati zbog kraja. Plakat ću zbog toga koliko sam sretan što sam te imao. Što sam bio tvoj sin. Što si bila moja mama. Ostat ćeš u svakoj mojoj riječi. U svakom kadru, svakom komentaru, svakom filmu, svakom dahu. Ti si moje prvo poglavlje. I zadnja tačka prije tišine. Volim te, mama. I neka te dragi Allah primi onako kako samo On zna nježno, bez boli, sa osmijehom na licu. Zauvijek tvoj sin“, Baho.