Kako ističe u obraćanju javnosti i medijima, njen čitav radni vijek u školstvu, kao i godine rada nakon završetka Visoke škole i diplome Pravnog fakulteta u Sarajevu, sada su obrisani iz kriterija za bodovanje na konkursima.

“Na ovaj način moj rad, trud i ulaganje tokom svih godina brišu se jednim potezom pera.

S druge strane, pojedinim kandidatima, bliskim direktorima i strukturama moći, kriteriji su prilagođeni kako bi ostvarili prava koja se meni uskraćuju. To predstavlja očitu diskriminaciju i pogodovanje”, kaže Premtić.

Poseban bol, dodaje, izaziva činjenica da je izostala podrška sindikata, iako je 25 godina bila njegov stalni član.

“Tri puta sam se obraćala i tražila samo ono što mi pripada – besplatnu pravnu pomoć. Umjesto podrške, dočekala me šutnja, odgovori tipa ‘ti tu ne možeš ništa’ i nagovaranje da odustanem od svoje borbe.

Ako radnika ne brani sindikat, kome se onda običan čovjek može obratiti?” – pita se Azra Premtić.

Premtić naglašava da ovo nije samo njena lična borba, već primjer kako se u društvu pravila i zakoni mijenjaju kako bi se pogodovalo pojedincima, dok obični radnici i radnice ostaju bez elementarne zaštite.

“Ovo je priča svih samohranih majki, prosvjetnih radnika i poštenih građana koji se svakodnevno bore, a ostaju nezaštićeni.

Zato sam spremna javno govoriti i podijeliti svu dokumentaciju, kako bi se istina čula”, ističe ona.

Slučaj Azre Premtić baca novo svjetlo na stanje u obrazovnom sektoru u ZDK, ali i na širu sliku odnosa prema radnicima u Bosni i Hercegovini, gdje se pravila često prilagođavaju moćnima, dok oni koji su decenijama služili sistemu – ostaju nezaštićeni.