“Ko čeka, taj i dočeka” stara je poslovica sa kojom su se fanovi Assassin’s Creeda godinama tješili dok su čekali da ovaj popularni Ubisoftov serijal posjeti Zemlju izlazećeg sunca. A sudeći po prvih 30-ak sati provedenih uz Shadows, mogu mirne duše reći da se čekanje itekako isplatilo!

Assassin's Creed Shadows igrače vraća u 16. stoljeće i daje im priliku da lutaju nikad ljepšom verzijom feudalnog Japana - i to sa dva potpuno različita lika. Za one koji vole brutalnu borbu i direktan pristup problemima, tu je Yasuke, samuraj koji će sa svojom katanom protivnike sjeći brzo i efikasno. Sa druge strane, za sve koji preferiraju šunjanje i parkour, tu je Naoe, nindža čije su prirodno orkuženje sjene i krovovi. I to krovovi sa kojih će skakati i eliminisati protivnike elegantnije nego ijedan od njenih prethodnika iz starih Assassin's Creed igara.

I što je najbolje od svega, fokusirajući se na dva lika, Ubisoft je iskoristio priliku da značajno osvježi neke od ključnih aspekata serijala, bez da ih mora razvodniti kako bi dobili ultimativnog heroja koji je gospodar i borbe i šunjanja. Uzmimo na primjer upravo šunjanje, na koje će sada utjecati ne samo zaklon, već i svjetlo, sjene i vremenske (ne)prilike, što će pak dati Naoe priliku da zablista sa svojom brzinom, agilnošću i klasičnim nindža vještinama. Naravno, pri tome će biti osjetno slabija u borbi u odnosu na Yasukea, koji će pak biti sporiji prilikom šunjanja (pogotovo tokom puzanja, što je još jedan od noviteta na polju stealtha) i neće se moći penjati okolo ni približno dobro kao Naoe.

No, koliko god ti noviteti igru činili boljom od njenih prethodnika, Shadows će vas sa vremena na vrijeme podsjetiti i na neke od klasičnih mana serijala - iako bi vas često u istom dahu mogao impresionirati sa nečim potpuno neočekivanim. Jedan od (iznenađujuće brojnih) trenutaka koji je mene ostavio bez daha je tako bio rezultat ne baš elegantne kamere i neuspješne infiltracije u protivnički kamp uzrokovane istom. Naime, nedugo nakon što sam digao ruke od spomenutog kampa, pokušavajući se sakriti u obližnjoj visokoj travi, primjetio sam kako su me protivnici krenuli tražiti u grmlju gdje su mi izgubili trag - i to tako što su krenuli da sjeku isto to grmlje!

U takvim trenucima, Assassin's Creed Shadows naprosto oduševljava i, usudio bih se reći, podsjeća na neke legende stealth žanra, povrh toga što generalno izgleda i zvuči spektakularno. Pogotovo na PlayStationu 5 Pro, gdje ray-tracing osvjetljenje i refleksije, zajedno sa fantastičnim animacijama i vrhunskim art dizajnom dižu kompletno iskustvo na neki potpuno novi nivo. A da i ne spominjem soundtrack, koji bi lako mogao završiti na mnogim listama najboljih ove godine...

Nego, da ne dužim - iako nije napravio neki drastičan odmak od formule koja nam je donijela Origins, Odyssey i Valhallu, Shadows oduševljava sa svojim fluidnim stealthom, odličnom borbom i veličanstvenom atmosferom, uz to odišući stilom i kvalitetom na kojima bi mu mnoge druge Assassin's Creed igre (ali i neke druge smještene u feudalnom Japanu) mogle pozavidjeti.