José Penadés i njegove kolege s Imperial Collegea u Londonu proveli su 10 godina otkrivajući kako neke superbakterije postaju otporne na antibiotike. To je rastuća prijetnja, koja svake godine odnosi milione života.

Kad je tim Googleovom alatu dizajniranom za saradnju s istraživačima postavio ovo pitanje, umjetna inteligencija došla je do istog odgovora kao i njihova tada neobjavljena otkrića u samo dva dana.

Zaprepašten, Penadés je poslao e-poštu Googleu kako bi provjerio ima li pristup njegovom istraživanju. Firma je odgovorila negativno.

Istraživači su svoja otkrića objavili 19. februara na web poslužitelju bioRxiv, pa još nisu recenzirani.

Između ostalog, otkrili su kako umjetna inteligencija ima potencijal sintetizirati sve dostupne dokaze i usmjeriti na najvažnija pitanja i eksperimentalne dizajne. To bi moglo smanjiti broj neuspješnih pokušaja i omogućiti brži naučni napredak.

Ključ za borbu protiv tihe pandemije

Antimikrobna rezistencija (AMR) javlja se kada zarazni mikrobi - poput bakterija, virusa, gljivica i parazita - postanu otporni na antibiotike, čineći osnovne lijekove neučinkovitima.

Tiha pandemija, kako nazivaju AMR, predstavlja jednu od najvećih zdravstvenih prijetnji s kojima se čovječanstvo suočava jer prekomjerna i zlouporaba antibiotika u medicini i poljoprivredi povećava njenu prisutnost. Procjenjuje se kako je u 2019. godini ubila najmanje 1,27 miliona ljudi u svijetu.

Kako bi istražili problem, Penadés i njegov tim počeli su tražiti načine na koje jedna vrsta superbakterije - obitelj virusa koji inficiraju bakterije poznatih kao kromosomski otoci koji stvaraju kapside (cf-PICI) - stječe svoju sposobnost inficiranja različitih vrsta bakterija.

Naučnici su pretpostavili kako su virusi to učinili uzimajući repove, koje se koristi za ubrizgavanje virusnog genoma u bakterijsku stanicu domaćina, iz različitih virusa koji inficiraju bakterije.

Eksperimenti su dokazali kako su te pretpostavke bile tačne, otkrivajući revolucionarni mehanizam u horizontalnom prijenosu gena kojeg znanstvena zajednica prije nije bila svjesna.

Prije nego što je itko iz tima javno podijelio svoja otkrića, istraživači su isto pitanje postavili Googleovom alatu. Nakon dva dana dobili su prijedloge, među kojima je bio i onaj za koji su znali kako je tačan.

To je pokazalo kako je algoritam bio u mogućnosti sagledati dostupne dokaze, analizirati mogućnosti, postavljati pitanja, dizajnirati eksperimente i predložiti istu hipotezu do koje su naučnici došli tokom godina mukotrpnog naučnog istraživanja, ali za puno kraće vrijeme.

Korištenje umjetne inteligencije od samog početka ne bi uklonilo potrebu za provođenjem eksperimenata, ali da bi im pomoglo da dođu do hipoteze puno prije, čime bi im uštedjele godine rada, piše Yahoo News.

To, naravno, ne znači kako je umjetna inteligencija nepogrešiva, niti kako ju ne treba nadzirati i usmjeravati.