Inače - cijele generacije mogle bi biti izgubljen zauvijek.

Kad su ruske snage okupirale Herson u prvim danima invazije u februaru 2022. godine, moskovske su trupe ubrzo počele ciljati ukrajinsku djecu.

Tetyana Bodak iz Hersona odgaja osmero djece, prenosi Euronews.

Kad je grad bio pod okupacijom, davala je sve od sebe da ih zaštiti od ruskih trupa, odupirući se koliko god je mogla i ne dopuštajući im da pohađaju ruske obrazovne ustanove.

Međutim, jednog dana u augustu 2022., pola godine od invazije, nakon što su svi ukrajinski protesti već bili brutalno raspršeni, predstavnik okupacijskih vlasti postavljenih iz Moskve pojavio se na njenim vratima s dva naoružana vojnika, "snažno preporučujući" Tetyani da upiše svoju djecu u lokalnu školu koju vode Rusi.

Bivši komesar za dječja prava Mykola Kuleba sada vodi organizaciju Save Ukraine koja pomaže u vraćanju deportirane ukrajinske djece.

Nakon što ruske snage zauzmu naselje, ugrožene porodice su prve u opasnosti. Samohranim roditeljima i porodicama s više djece odmah se “nudi” da idu u ruske vrtiće i škole, objašnjava.

“Indoktrinirani su pjevanjem ruskih pjesama, zabranom ukrajinskog jezika, proučavanjem ruske historie , praćenjem ruskog nastavnog plana i programa i slušanjem ruske propagande”, rekao je Kuleba za Euronews.

Zatim se ta djeca šalju u takozvane "kampove" što Kuleba opisuje kao "test lojalnosti porodice režimu".

I to se dogodilo Tatyaninom sinu Vladu.

U oktobru 2022. Tetyanina majka ubijena je na teritoriji pod ruskom okupacijom u ukrajinskoj regiji Herson.

Dok je Tetyana bila zauzeta sahranom, Rusi su došli po njenog 16-godišnjeg sina Vlada kako bi ga nasilno odveli na Krim.

Vlad je za Euronews rekao da kada su mu ruski naoružani vojnici pokucali na vrata - nije imao izbora.

Sam kod kuće, dobio je nekoliko minuta da se spakuje i odmah je odveden na Krim "na dva sedmice". Vlad je priveden 7. oktobra 2022.

Smješten je u jedan od 15 autobusa krcatih ukrajinskom djecom različite dobi i odveden na prethodno okupirani i pripojeni Krim u ono što je Moskva nazvala "kampom za odmor".

Nešto više od mjesec nakon toga, 11. novembra, ukrajinske snage oslobodile su grad Herson, a Vladova majka je mogla podnijeti policijsku prijavu o nestanku svog sina i kontaktirati organizacviju Save Ukraine.

Kuleba je rekao da je najizazovniji dio vraćanja ukrajinske djece činjenica da Rusija ne dijeli nikakve informacije o tome gdje se nalaze.

Svaki slučaj je "operacija specijalnih snaga", istaknuo je, objasnivši da detalji o tome kako tačno pronalaze otetu djecu i vraćaju ih moraju ostati povjerljivi.

Vlad je za Euronews podijelio kako je izgledao njegov život tih nekoliko mjeseci na Krimu.

Kaže da su svako jutro ukrajinska djeca bila prisiljena pjevati rusku himnu. Vlad je odbio stati u red.

“Mnogi od nas su se žalili da se ne osjećamo dobro jer to nismo htjeli učiniti i umjesto toga otišli smo ljekaru”, prisjetio se Vlad.

Isprva su, rekao je, ti izgoviri mogli upaliti, ali kazne koje su provodili Rusi postajali su sve oštriji.

Međutim, Vlad nije želio slijediti pravila Moskve.

Jednog je dana skinuo rusku zastavu s jarbola u logoru, za što je bio kažnjen s pet dana izolacije. Prijetilo mu se i smještanjem u psihijatrijsku bolnicu.

“Odveli su me u pritvorsku jedinicu.

Davali su mi malo hrane dva puta dnevno i ništa drugo. Postojao je prozor, ali rekli su ako vide da komuniciram s nekim da će mi dati još dva dana pritvora”, prisjetio se Vlad.

Tokom boravka u izolaciji imao je suicidalne misli, rekao je Vlad za Euronews:

“Ostao sam tamo pet dana, što možda i nije tako dugo, ali imao sam te misli, mislio sam sebi prerezati vene.”

U utorak su domaći mediji objavili informaciju o samoubistvu ukrajinskog tinejdžera, stanara doma porodičnog tipa u regiji Herson, koji je ilegalno prebačen na teritoriju Rusije.

Državno tužiteljstvo Ukrajine pokrenulo je pravni postupak.

Kuleba kaže da to nisu izolirani slučajevi.

Euronewsu je ispričao o 13-godišnjem ukrajinskom djetetu čija je majka umrla, a ono je smješteno u udomiteljsku rusku porodicu, gdje je otac bio ruski vojnik koji je ranjen u ratu protiv Ukrajine.

“Njegova majka je mrzila tog dječaka i cijelo vrijeme mu je govorila koliko ga mrzi.

Zamislite da ovaj dječak u ovoj mladosti živi u takvoj porodici, ide u rusku školu, gdje ga ruski tinejdžeri mrze jer je ukrajinsko dijete.

"On je proukrajinski orijentiran, a tjeraju ga da stalno piše pisma zahvalnosti ruskoj vojsci koja ubija njega i, zapravo, njegovu porodicui prijatelje u Ukrajini", rekao je Kuleba.

"Save Ukraine" uspjela je spasiti i vratiti tog tinejdžera, rekao je Kuleba i dodao da "da ga nismo spasili, nije jasno koliko bi još izdržao".

Krajem 2022. Vlad je nasilno premješten u Lazurne, okupirani dio Hersonske oblasti, kako bi studirao u pomorskoj akademiji, koju su Rusi nasilno preuzeli, uništili, a potom, kako kažu, "ponovo otvorili" nakon oslobođenja Hersona.

Vlad je rekao da su tamo situacija i atmosfera bili još gori, te da je bio pod još većim pritiskom zbog svojih proukrajinskih osjećaja.

Vojno obrazovanje je bitan dio ruske indoktrinacije, rekao je Kuleba, objasnivši da je krajnja namjera Moskve eliminirati bilo kakve znakove ukrajinskog identiteta i napraviti sljedeću generaciju ruske vojske za borbu protiv Ukrajine.

Mnoga ukrajinska djeca koja su ostala na teritoriji koje je Rusija okupirala od prve invazije 2014. već su "okrenuta protiv Ukrajine" i bore se na prvim linijama, dodao je Kuleba.

U jednom od posljednjih slučajeva "Save Ukraine" organizirao je povratak dvojice dječaka bez roditelja koji su završili na frontu.

“Ti momci su nam poslali video iz rovova u ruskim uniformama, kako sjede s oružjem u rukama.

A jedan od njih je prošlog mjeseca čak i ranjen”, ispričao je Kuleba.

Nakon što budu prisiljeni prihvatiti rusko državljanstvo, Ukrajinci, posebno mladi, gotovo odmah budu pozvani da služe u vojsci i bore se protiv Ukrajine.

A tokom rijetkih telefonskih poziva, Vlad se požalio majci kako mu je težak život i više puta ju je zamolio da dođe po njega.

Ipak, vraćanje ukrajinske djece iz deportacije vrlo je složena i opasna misija.

Lazurne je oko 100 kilometara od grada Hersona, koji je prije bio sat i po brze vožnje južno do obale.

Tetjani je trebalo više od sedmicu i hiljade kilometara opasnog puta od Ukrajine preko Poljske, Bjelorusije, Moskve i drugih dijelova Rusije, samo da stigne do okupiranih dijelova svoje domovine.

Kako bi spasila sina, otišla je od kuće s još sedmero djece koja su je čekala. Tetjanina najmlađa kćerka imala je samo 11 mjeseci kada je otišla u Rusiju spasiti Vlada.

Tetianina najgora noćna mora počela je kada je stigla u mornaričku akademiju gdje joj je sin bio smješten. Morala je proći kroz beskrajne provjere i pretrage FSB-a, što je uključivalo pregled tijela i oduzimanje dokumenata.

Ni to nije bilo dovoljno.

Nakon što je provela dva dana na ispitivanju s vrećom na glavi i spavajući zaključana u sobi u podrumu - prostoriji dva puta dva metra s jednim prozorom s rešetkama, klupom i vrećom za spavanje - ruske snage rekla joj da postoji još jedan uvjet ako želi uzeti sina natrag.

Tetyana nije bila puštena sve dok novinarima u kameru nije rekla da im se jako sviđa Rusija.

Tek tada su majku i sina pustili.

Vlad kaže da su ih ruske vlasti i dalje pokušavale uvjeriti da ostanu tamo:

"Stvarno su se jako trudili uvjeriti nas da ostanemo, stvarno su tražili da ne odlazimo."

Vlad se vratio u Ukrajinu 29. maja prošle godine nakon što je protiv svoje volje proveo osam mjeseci u Rusiji.

Rekao je za Euronews da mu je trebalo nekoliko sedmica da shvati da je napokon kod kuće.

"Kada sam stigao, iznenadio sam se kad sam vidio da su svi ljudi ovdje tako sretni, tako pozitivni.

Oni su puni života i uživaju u životu. Tamo (u Rusiji) sam bio zatvoren u kavezu", rekao je on.

Međutim, što je dijete dulje pod okupacijom, to ga je teže vratiti, posebno u smislu poznavanja i razumijevanja svog nacionalnog identiteta.

Tinejdžeri poput Vlada imaju tendenciju da svoja mišljenja i znanje o svom nasljeđu i pozadini već imaju formulirana, i, ako ih se relativno brzo spasi, te se vrijednosti još uvijek mogu održati kad se vrate u Ukrajinu.

Mlađa djeca nemaju isto razumijevanje ili sjećanje da su Ukrajinci ili što bi to moglo predstavljati.

Stoga se prilika za Ukrajinu da vrati i spasi svoju generaciju mladih brzo zatvara.

Za djecu koja su odrasla na teritorijima koje je Rusija okupirala od prve invazije 2014., taj prozor je nestao, rekao je Kuleba.

“Taj prozor mogućnosti za djecu Donbasa i Krima zatvoren je dugo jer je rat tamo počeo prije deset godina, a ti su teritoriji već deset godina zarobljeni.

I ovaj se prozor zatvara za mnogu djecu koja su ostala na novookupiranim teritorijima od invazije punog obima.

Svakim danom se zatvara jer je sve teže i teže uvjeriti dijete koje je već tri godine u okupaciji da se može vratiti u Ukrajinu i to sigurno, te da ga niko neće dirati, jer mnoga djeca više ne vjeruju”, zaključio je on.

Procjenjuje se da je 1,5 miliona ukrajinske djece pod ruskom okupacijom od 2014. godine.