Predsjednik SAD Donald Trump naredio je ponovno uvođenje carina za desetine trgovinskih partnera,u njegovoj temeljnoj strategiji za preoblikovanje globalne trgovine u korist američke ekonomije.
Međutim, u manjem predahu, Bijela kuća je saopštila da će mjere stupiti na snagu za sedmicu dana, a ne ovog petka kako se ranije očekivalo, javio je jutros AFP.
Carine su demonstracija sirove ekonomske moći za koju Trump kaže da će američke izvoznike staviti u jači položaj, a istovremeno podstaći domaću proizvodnju sprječavanjem uvoza.
Ali snažan pristup izazvao je strahove od inflacije i drugih ekonomskih posljedica u najvećoj svjetskoj ekonomiji. S pitanjima koja vise nad efikasnošću već postignutih bilateralnih trgovinskih sporazuma, uključujući i one između Evropske unije i Japana, ishod Trumpovog plana ostao je neizvjestan.
Trumpove nove mjere u izvršnoj uredbi povećale su carine za desetine ekonomija do stope od 41 posto.
Frenični pregovori
Većina ovih novih povećanja carina prvi put je najavljena u aprilu kada je Trump uveo minimalnu carinu od deset posto na robu iz gotovo svake zemlje svijeta, navodeći nepoštene trgovinske prakse i američke deficite.Međutim, Washington je potom odgodio implementaciju, usred frenetične serije pregovora, uz najave novih carina i sporazuma s nekim partnerima.
U četvrtak, Trump je objavio da odgađa povećanje carina na proizvode od glavnog američkog trgovinskog partnera Meksika. Odgađanje za devedeset dana uslijedilo je nakon razgovora s njegovom kolegicom Claudijom Sheinbaum.
Sedamdesetdevetogodišnji republikanac učinio je carine ključnim dijelom svog protekcionističkog brenda krajnje desničarske politike. U četvrtak je tvrdio da američka ekonomija „nema šanse za opstanak ili uspjeh“ bez carina.
Dok je Trump najavljivao porast prihoda od carina od početka godine, ekonomisti upozoravaju da bi carine mogle potaknuti inflaciju.
Zagovornici njegove politike tvrde da će njihov utjecaj biti jednokratan, ali analitičari čekaju daljnje ekonomske podatke kako bi procijenili trajnije efekte.
Kina pod znakom pitanja
Među onima koji su uspjeli postići dogovore s Washingtonom bili su Vijetnam, Japan, Indonezija, Filipini, Južna Koreja i Evropska unija. Ujedinjeno Kraljevstvo je također postiglo pakt sa Sjedinjenim Državama, iako prvobitno nije bila meta viših "recipročnih" tarifa.
Washington nije finalizirao sporazum sa susjednom Kanadom, ali je Trump postigao dogovor s Meksikom o zadržavanju postojeće carine od 25 posto na svoje proizvode.
Međutim, Kanada je novom Trumpovom izvršnom uredbom dobila carine od 35 posto.
Izuzeće za robu koja ulazi u zemlju u okviru sjevernoameričkog trgovinskog sporazuma ostalo je na snazi, prema Bijeloj kući. Ali roba koja se pretovara radi izbjegavanja carine od 35 posto suočila bi se s još višim nivoima.
Trgovinski odnosi Kanade sa Sjedinjenim Državama ponovo su se našli pod prijetnjom nakon što je premijer Mark Carney najavio planove za priznavanje palestinske države na Generalnoj skupštini Ujedinjene nacije u septembru.
Iz najnovije drame je izuzeta Kina, kojoj je rok 12. august, kada bi se carine mogle vratiti na viši nivo.
Washington i Peking su uveli međusobne carine na robu, dovodeći ih do trocifrenih nivoa prije nego što su obje zemlje u maju postigle sporazum o privremenom smanjenju tih carina.Supersile sada rade na produženju primirja.
Carine za Bosnu i Hercegovinu
Trump je uveo jutros carine i za Bosnu i Hercegovinu, javio je First Post.
Bosna i Hercegovina je u gornjem dijelu liste po visini uvedenih carina. Na vrhu liste je Sirijasa 41%, Laos i Mjanmar40%, Švicarska39%, Irak i Srbija35%,Alžir, Bosna i Hercegovina, Libija i Južnoafrička Republika 30%.
Trump je prošlog mjeseca uputio zvanično pismo predsjedavajućoj
Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željki Cvijanović i naveo da će uvesti „Bosni i Hercegovini carinu od 30% na sve proizvode koji dolaze u SAD“.
U prvobitnoj Trumpovoj odluci iz aprila, Bosni i Hercegovini su bile uvedene carine od 35 posto.
Objašnjavajući visoke stope carina za pomenute zemlje, navodi First Post, Trump je u jutrošnjoj izjavi rekao da su neke zemlje pristale ili su na ivici pristanka na značajne trgovinske i sigurnosne obaveze sa Sjedinjenim Državama, dok su druge, kako je rekao, ostale bez pregovora sa SAD-om ili su „ponudile uslove koji, po mom mišljenju, ne rješavaju dovoljno neravnoteže u našim trgovinskim odnosima ili se nisu dovoljno uskladile sa Sjedinjenim Državama po ekonomskim i pitanjima nacionalne sigurnosti“.