Zagrljeni i u času smrti

Dok Mandić insistira na ovom obilježju, kao krunskom dokazu svoga angažmana, njegovi oponenti ljutito reagiraju tvrdnjama kako je barem jednako važan i spomenik civilnim žrtvama rata, a neki idu tako daleko da tvrde kako ima i onih koji više zaslužuju ovakvo priznanje, a nemaju ga. Ovo je priča o sarajevskom Romeu i Juliji koji zaslužuju da ih se sjećamo. Njihova ljubavna priča iz okupiranog Sarajeva obišla je čitav svijet.

Boško i Admira su ubijeni 19. maja 1993. godine, dok su se pokušavali domoći Grbavice i odatle bježati dalje. Sarajevo je bilo pod opsadom. Fotografija para zagrljenog i u času smrti potresla je planetu. Priča je utoliko bila zanimljivija što su Boško i Admira bili Srbin i Bošnjakinja.

Boško je bio vjenčani kum Rajku Vukobratu koji nam je emotivno govorio o svojim prijateljima iz mlađih dana.

- Naše drugarstvo je počelo u JNA, u školi rezervnih oficira u Kruševcu. Od prvog dana, potrefili smo se i zavoljeli istinski, bratski. Mnogo puta mi je pomogao, priča nam Rajko.

On je zahvalan vlastima Općine Centar Sarajevo na odluci da se izgradi spomen-ploča njegovim prijateljima. Nisu to, kaže, sarajevski Romeo i Julija. To je bila ljubav Boška i Admire i kao takva treba biti pamćena.

- Boško je bio, kao i svi mi u to vrijeme, mangupast, šaljiv, druželjubiv i iskren. Admiru je istinski volio. Često smo u to vrijeme u izlascima, nailazili na žensko društvo. Ali Boška nijedna djevojka nije zanimala. Niko osim Admire. Ona mu je bila jedina tema. Stalno su se pisma pisala, prisjeća se Rajko.

A mišljenja građana po pitanju spomen ploče su podijeljena:

- Znate koliko ljudi u ovom gradu je zaslužilo da ima spomenik? Ja uvažavam njihovu ljubav ali ima puno prečih ljudi. Ne kažem, neko manje obilježje, ali recimo Enver Šehović zaslužuje spomenik, a mislim da ga nema.

- Svakako da je potrebno da se radi spomenik Admiri i Bošku. Neki ljudi misle da ne treba? Moj komentar je "no comment".

- Ne znam, neka im grade spomenik, neka svi koji zaslužuju dobiju spomenik.

Na društvenim mrežama komentari su dosta burniji. Mnogo je priča o Boškovom životu u ratnom Sarajevu i prijateljstvu sa Ismetom Ćelom Bajramovićem. Osim toga, oni koji su protiv podizanja spomenika, najviše zamjeraju zaljubljenom paru što su pokušali izaći iz Sarajeva kroz naselje Grbavica, koje je tada bilo pod kontrolom Vojske RS-a.

Zvanične istrage o ubistvu mladog para nije bilo, no oni koji su se bavili ovom pričom najčešće su kao naredbodavca ubistva spominjali zloglasnog Mušana Topalovića Cacu, komandanta 10 brdske nrigade koja je držala položaje u toj zoni, jer je bila javna tajna da se upravo Ismet Ćelo Bajramović dogovorio "s drugom stranom" za prolaz preko linije razgraničenja.

Budite i ostanite ljudi!

Rajko Vukobrat smatra da je sve to postalo manje bitno onog momenta kada su njegovi prijatelji izdahnuli. Govoreći o svojim prijateljima, kroz suze je imao poruku za mlade u cijeloj regiji.

- Nije bitno ko ih je ubio. Ljudi se dijele na ljude i neljude. Sarajevo je grad ljubavi. Omladino današnja, cijenite se po ljudskosti, ne po nacionalnosti, ne po boji kože. Ja ću vam biti primjer. Dan danas imam velike prijatelje i među Hrvatima, Bošnjacima, Albancima i svim drugim nacijama. Budite ljudi i radite dobra djela. Omladino draga, volite se, čuvajte se, družite se. Meni ne bi zasmetalo, imam troje zlatne djece. Neka se udaju i izaberu bračnog druga prema sebi.

Trideset godina nakon smrti Boška i Admire, most Vrbanja krasit će spomen ploča koja će, nadamo se, sarajevsku omladinu podsjećati upravo na Rajkove riječi - ljubav je jača od svih različitosti, prenosi O kanal.




(Admir O.)