Ovo bi doprinijelo razvoju hemijske industrije i generalno privrede ovog kraja i Bosne i Hercegovine, a novih slijeganja terena ne bi trebalo biti u većoj mjeri. Problem trenutno predstavlja zabrana istraživanja novih bušotina, piše BHRT.

U tuzlanskom prigradskom naselju Rasovac nalazi se potencijalno ležište soli. Krajem osamdesetih na jednoj, od tri urađene bušotine, utvrđeno je postojanje ove rude.

– Mi bismo morali izbušiti 20 do 30 bušotina, istražnih bušotina, okonturiti ležište i tačno prognozne vrijednosti dati koliko ima zaliha soli i koji bi naredni period biti da se koristi i ta ista so – kaže Nermin Naluković, direktor Rudnika soli.

Rudnik soli Tuzla je ove godine hemijskoj industriji isporučio 3,6 miliona kubika slanice. Potrebe za naredni period su znatno veće.

– Potrebe za naredne četiri godine hemijske industrije Tuzlanskog kantona su 4,4 miliona kubika slanice. Prema tome, opravdana su i potrebna ta istraživanja i povećanje tog kapaciteta – navodi Nedret Kikanović, direktor Kantonalne gospodarske komore Tuzla.

U Ministarstvu privrede Tuzlanskog kantona podržavaju nova iskopavanja s obzirom na razvojne planove hemijske industrije.

– Imamo privredni subjekt na području Grada Lukavac koji je pretprošle godine imao 100 miliona dobiti tako da ta činjenica govori koliko je ta hemijska industrija na području Tuzlanskog kantona jaka i u kom obimu ona posluje – ističe Rijad Bašić, pomoćnik ministra za industriju, energetiku i rudarstvo.

Decenijama je Tuzla zbog eksploatacije soli bila jedna od vodećih industrijskih sila u bivšoj Jugoslaviji, ali i žrtva tonjenja centralnog dijela grada zbog ovih razloga. Od takvih scenarija u slučaju novih bušotina na Rasovcu, kaže univerzitetski profesor Sabid Zekan, nema bojazni.

– Danas se radi kontrolisano izluživanje soli i ostavljaju se, takoreći, zaštitni stubovi između komora i praktično eksploatacija na Tetimi podrazumijeva nulto slijeganje terena, praktično nemamo slijeganja – tvrdi Sabid Zekan, sa Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta Tuzla.

Mještanin Rasovca Adil Mehmedović smatra da nova istraživanja mogu donijeti dobro i gradu i mještanima.

– Ne bi se niko bunio, ne bi trebalo da se buni. U ono vrijeme nije bilo nekih problema kad je krenulo, bilo je nekih malih, ali uglavnom je sve išlo prema programu kako je to predviđeno – kaže Mehmedović.

So se u Tuzli sa postojećih ležišta može crpiti još oko 25 godina. Od slanice ovisi proizvodnja u dva preduzeća koji su ujedno i veliki industrijski izvoznici, kao i postojanje Panonskih jezera. Sa novim bušotinama proizvodnja bi se mogla produžiti na još 50 do 100 godina.

Međutim, do 2025. godine na snazi je odluka Gradskog vijeća Tuzla o zabrani novih istražnih radnji na bušotinama soli. O ovome će se, kako saznajemo od direktora Rudnika soli Tuzla, sa vijećnicima razgovarati narednih mjeseci.