"Živimo teško, ne radimo ni žena ni ja. Kćerka mi je bolesna, ima epilepsiju, a ni bubrezi joj nisu dobro", rekao je za početak razgovora za naš portal Ćazim Hajrić.

Ćazim je završio osnovnu školu i sa tim obrazovanjem može biti samo fizičk radnik, posao nema, a u posljednje vrijeme i rijetko ko da ga zovne da mu pomogne i neki fizički rad odradi da bi zaradio novac za osnovna sredstva za život. 

"Nemamo nikakva primanja, nas petero živimo u kući bez ikakvih primanja, ja nekada odem zaradim nešto, nekome pomognem i tako preživljavamo. Žena i ja živimo sa troje djece. Sin mi ima 15 godina, kćerka koja je bolesna ima deset, a najmlađa ima četiri godine", kaže Ćazim Hajrić.

Njegova srednja kćerka ima epilepsiju i bolest bubrega, a najteže mu pada to što nema novac za prijeko potrebne lijekove. 

"Nemamo novac za lijekove, ali snalazimo se nekako. Ima dobrih ljudi, pošalju nam nekad lijekove pa da za nju bar to imamo. Radio sam na farmama i na pilani, ali nisam nikada bio osiguran, to su sve povremeni poslovi. Ne ispadne mi često neki posao, kod nas u mahali vole više nekog drugog zovnuti nego mene da zaradiim nešto", iskren je naš sagovornik. 

Ćazimova supruga ne radi, brine o djeci, ali ni ona sama ne može dugo ostati ukoliko Ćazim ode da radi. 

"Pokušam ja naći posao, odem nekome na farmu, bio sam u Glamoču na farmi, ali žena me zove da se vratim, curica bolesna, ne može je žena sama nositi doktoru. Budem po mjesec, dva, tri na toj farmi, dok mi kćerka ima lijekova ja mogu raditi, čim ona ostane bez lijekova ja moram kući da je nosimo u bolnicu", kaže Ćazim.

Obzirom da žive u teškim uslovima, nemaju automobil, ali ni novac za autobusku kartu, Ćazim sa suprugom i bolesnom kćerkom u bolnicu mora da ide autostopom. 

"Nemamo automobil, do bolnice idemo autostopom, stanu nam ljudi, ima još dobrih ljudi pa nekako uspijemo doći do bolnice. Moja kćerka je dobra curica, ide u školu, druži se sa djecom, kada ima lijekove sve je uredu. Ona bi trebala izaći iz bolnice za nekoliko dana ako se snađemo za lijekove. Kada ima lijekove bolest se drži pod kontrolom i to je to", kaže Ćazim Hajrić. 

Često se desi da nemaju novac ni za lijekove.

"Kada joj kupimo lijekove sretna je, kući je sa bratom i sestrom, kada nemomo ostave je u bolnici, ona je tužna dere se i plače što mora ostati, ne znam više šta da radim", rekao je on.

Sve ljude dobre volje Ćamil je zamolio ukoliko mogu da pomognu njegovoj porodici i malo im olakšaju. Ovaj skromni čovjek nije tražio mnogo.

"Sada nam najviše trebaju lijekovi za kćerku da je možemo vratiti kući i malo gardarobe za zime djeci. To mi je glavno", rekao je on.

Svi koji mogu i žele pomoći Ćazimu mogu ga kontaktirati na broj telefona 060 30 47 948. 

Razgovarala: Merima Druškić