Po uzoru na susjednu Hrvatsku potrošači i građani u Bosni i Hercegovini složni su u tvrdnji da je odgovor na galopirajući rast cijena životnih namirnica ali i usluga neminovan, što je dovelo do odluke da se sutra, 31. januara organizuje bojkot s ciljem slanja jasne poruke trgovcima ali i Vladi FBiH. Međutim, dok je u Hrvatskoj bojkot stvaran, javnost  građane BiH ne doživljava ozbiljno. Da li će do bojkota uopće i doći, te kakve će rezultate on polučiti za naš portal govorio je ekonomski analitičar Admir Čavalić.

"Ono što je bitno naglasiti jeste da potrošački bojkot kao takav ima dugu historiju održavanja. Nije ništa neobično kako u Bosni i Hercegovini, regionu i u svijetu. Sjetimo se da je nedavno bilo bojkota određenih proizvoda, usluga brendova i kompanija koji se vežu za dešavanja na Bliskom Istoku, čak i za agresiju u Ukrajini i slično. Tako da bojkot kao bojkot je legitimni način da potrošači izraze nezadovoljstvo u vezi određenih pitanja, uglavnom su to politička pitanja, ali evo u ovom slučaju to su pitanja cjenovne politike. Smatram da ima smisla na način da se pošalje određena poruka od strane potrošača, međutim skeptičan sam po pitanju efektivnosti ovog bojkota, jer moguće je da će građani svoju kupovnu obaviti prije ili kasnije i da se na mjesečnom nivou neće osjetiti neka značajna razlika. Ali ono što je bitno naglasiti, poruka će biti poslata", tvrdi ekonomski analitičar Admir Čavalić.

Rast cijena vidljiv je na svakom koraku te dok se građani pitaju zašto za određene proizvode sada moraju izdvajati znatno veće iznose, Vlada i trgovci svoje poteze pravdaju neradnim nedjeljama, povećanjem minimalne plate, globalno-ekonomskim kretanjima te mnogim drugim faktorima bez namjere o pronalaženju rješenja. No, ono što najviše brine jeste neizvjesnost da li će se trend rasta nastaviti i do koje mjere.  Zašto je u prvom redu došlo do ovako drastčnog skoka cijena na tržištu?

"Trebamo biti objektivni pa razumjeti da postoji niz indikatora koji mogu uticati na cijene. Odluka o minimalnoj plati, bez da se spustila zbirna stopa doprinosa podigla je cijenu rada. Poskupljenje rada mora neminovno dovesti do poskupljenja nekih drugih proizvoda i usluga, prije svega onih u radno intenzivnim djelatnostima. Ako bismo gledali gdje je kauzalitet najjači tu bi se izdvojile uslužne djelatnosti i ako neko u narednih nekoliko dana i sedmica primjeti da su tu skočile cijene, vjerovatno je to direktna posljedica rasta cijena rada. S druge strane postoje neke oblasti gdje rad nema uticaja, i ako je tu došlo do skoka cijena onda je moguće da se tu lovi u mutnom", ističe Čavalić.

Bh. društvo sklono je "prepisivanju" od drugih, pa tako i u slučajevima socijalnog bunta. Istina,  ni to prepisivanje nam ponekad ne ide od ruke  s obzirom na to da prema nekima bunt često dolazi kasno i u znatno manjoj mjeri nego je to zaista i potrebno.  Uzmimo za primjer Zakon o neradnoj nedjelji gdje građani dan ranije odlaze u kupovinu i proizvode "slingshot effect". Da li će to biti slučaj i ovog puta i kakve rezultate možemo očekivati nakon sutrašnjeg dana?

"Mislim da rezultate može dati jedino ako se fokusiramo na prave uzroke poskupljenja. To su izostanci fiskalnih reformi, nedostatak reformi da se unaprijedi poslovi ambijent, nedostatak politika koje treba da razbiju monopolističko ponašanje, nemogućnost da imamo značajniju konkurenciju na tržištu, činjenica da imamo politike koje direktno škode mikro preduzećima i malim biznisima. Ukoliko odustanemo od tih politika ili krenemo u ispravku navedenih ja sam iskreno optimista. Najbolji način da  dugoročno spustimo cijene jeste da imamo više konkurencije na tržištu. Ključno pitanje, kada potrošač vidi neki skupi proizvod, ne treba da bude zašto je taj proizvod skup nego zašto na tržištu ne postoji ponuđač sa jeftinim proizvodom. Odgovor na to pitanje vodi ka rješenju", kaže Čavalić.

Problemi su jasni i vidljivi, ali ko je najveći krivac za trenutnu situaciju? Živimo u sistemu koji pogoduje kapitalu pa je možda pomalo i naivno očekivati da će minimalne "tektonske promjene" u kasama trgovačkih lanaca doprinjeti padu cijena. Kolika je odgovornost Vlade? Koliko su krivi građani, a koliko sami trgovci?

"Vlada je u svojevrsnom talu sa velikim trgovcima. Kako to znamo? Evo, Zakon o unutrašnjoj trgovini kada bih opisao ovaj član 18. znam da je pisan od strane velikih trgovaca koji su se, istina, predomislili u međuvremenu. Vlada je dozvolila da veliki trgovci pišu zakone o unutrašnjoj trgovini. Vlada kroz nacrt zakona o kontroli cijena kreira institut savjeta gdje opet uvodi velike trgovce da se institucionaliziraju ti talovi. Tako da sam ja ubjeđen kada god se vide te velike marže i da žive veliki a propadaju mali to je Vladino maslo", zaključuje Čavalić.

Kompletan razgovor sa ekonomskim analitičarom, Admirom Čavalićem poslušajte u prilogu.

Novinar: Amer Ahmić