Etnolog Saša Srećković objasnio je neke od najpoznatijih srpskih običaja koji su se poštovali, i negdje se i dalje poštuju, nakon rođenja djeteta

Srpski narod ima bogatu kulturu i tradiciju, a u skladu sa tim, ima i pregršt običaja za sve moguće prilike. Rođenje djeteta jedan je od najsrećnijih trenutaka u životu ljudi, pa su upravo za njega vezani i brojni običaji, koje su ljudi poštovali u želji da im nasljednici budu zdravi i srećni.

Etnolog i savjetnik u Etnografskom muzeju, Sašom Srećkovićem objasnio je zašto se stavljao bijeli luk ispod dušeka ili jastuka mališana, prenosi Alo.

Poznata su svojstva bijelog luka kao moćne magijske zaštite u tradiciji – protiv raznih zlih demona, vampira i slično. Međutim, ta vjerovanja su potkrepljena i praktičnim narodnim znanjima i savremenim istraživanjima o njegovoj medicinskoj djelotvornosti: dobar je za nesanicu, pročišćava disajne puteve – pojašnjava Srećković, a zatim nam otkriva i zašto je nekada bio običaj da se djeca prvi put kupaju živim jajetom.

Jaje je simbol života, snage i zdravlja, tako da se vjerovalo da će kupanje novorođenog djeteta sa živim jajetom biti posebno blagotvorno po njega.

Sigurno ste i vi čuli da se nekada – a taj običaj se ponegdje i dalje poštuje – u posjetu bebi odnosno na babine ide sa okruglom tortom, pogačom, pečenim piletom sa glavom, kao i da se izbjegava da se ide u vrijeme posta. Etnolog nam je pojasnio i ovaj običaj.

Kada se ide na babine (mogu biti već na tri, pet ili češće na 40 dana od rođenja djeteta) postoje razna vjerovanja šta treba činiti. Između ostalog, vjeruje se da će se okruglom tortom djetetu omogućiti lagodan život (u suprotnom, opet po principu imitativne magije, kockasta torta znači da će mu život biti ‘na ćošak’). Pogača je obavezna u svim običajnim prilikama. Vjeruje se da treba ponijeti pile s glavom, jer, u suprotnom ‘ići će kroz život kao bez glave’. Često je prisutno vjerovanje da je žena u periodu trudnoće i rađanja ‘nečista’ i ‘opasna’ po okolinu, pa se izbjegavaju babine u vrijeme posta, srijedom i petkom. Ne ide se uveče u posjetu, a majka i beba su posebno izložene dejstvu zlih sila kada padne mrak. Zbog toga postoji vjerovanje da beba treba oko ruke da nosi crveni konac i slično.

Kada prođe ovaj prvi period i faza novorođenčeta, onda dolazi na red prohodavanje, progovaranje. I tu je naš narod imao neke običaje, a evo i šta su radili ako dijete neće da zaspi ili puno plače.

“Postoji običaj miješenja posebnog obrednog hljeba ‘postuponice’ (u Vojvodini, na primjer) kada dijete prohoda; kada dijete neće da zaspi i ima sličnih problema postoje različite magijske radnje: na primjer, prevesti ga preko slijepčevog štapa kako bi se san vratio (Krajina), triput ga oko kuće pronijeti u vreći od kostreti (Metohija); dijete se ‘liječi’ I basmama-bajalicama, od kojih su nastale i uspavanke. Pod djetetovo uzglavlje su se stavljali nož crnih korica, bijeli luk, bosiljak… Za mnoge probleme koji nastaju kod djece smatralo se u tradicionalnoj kulturi da ga je neko ‘urekao’, zato su kada dijete mnogo plače babe često ‘bacale ugljevlje’ da bi ispitale ko ga je urekao, istjerivale su tako i strah iz djeteta i radile razne magijske radnje kako bi djetetu olakšale”.

Muško dijete često je bilo željeno u mnogim porodicama, a nekada su ljudi pribjegavali različitim običajima, misleći da na taj način mogu da utiču na to dobiju muškog nasljednika.

“Ostao je do danas običaj na svadbama kada mlada podiže visoko nakonjče i tri puta ga okreće u krug (to je najmlađe dijete iz mladoženjine porodice) kako bi (po principu imitativne magije) i sama rodila zdravo i veliko dijete. Što se tiče ostalih vjerovanja, ponegdje se smatralo da buduća majka treba da spava na desnoj (muškoj) strani kako bi rodila muško dijete, zatim da bi u istom cilju trebalo da jede koru hljeba (a ne njegovu sredinu). Zatim se negdje vjeruje da bi supružnici tokom polnog akta trebalo da ‘stežu zube’, da vode ljubav samo neparnim danima… Kod Crnogoraca ponegdje se vjeruje da bi muškarac trebalo da se u toku polnog akta barem jednom okrene prema Lovćenu, kako bi dobio sina”, objasnio nam je na kraju etnolog Srećković, prenosi Yumama.