Prema dostupnim podacima, najnižu profitnu maržu u FBiH ima Konzum sa 2,2 posto, dok je najvišu ostvario hercegovački Nameks sa skoro 8,2 posto. Prosječna profitna marža devet najvećih trgovačkih lanaca iznosi 6,46 posto.

Međutim, iz brojnih komentara na društvenim mrežama i portalima vidljivo je da mnogi ne razumiju tačno značenje ovog pojma. Naime, često se profitna marža pogrešno tumači kao maloprodajna marža, odnosno kao iznos koji trgovački lanac "uzima" za sebe od prodanih proizvoda.

Da pojasnimo: maloprodajna marža predstavlja razliku između nabavne i prodajne cijene proizvoda. Ako, na primjer, trgovac na hljeb koji košta 2 KM doda deset feninga, njegova maloprodajna marža iznosi pet posto.

S druge strane, neto profitna marža, koja je ovih dana u fokusu, pokazuje odnos između dobiti i ukupnih prihoda kompanije na godišnjem nivou. Ako neka kompanija ima ukupne prihode od sto miliona KM, a rashode od 90 miliona KM, ostvarena dobit iznosi deset miliona KM, što znači da je profitna marža deset posto.

Važno je naglasiti da ukupni rashodi kompanije ne uključuju samo nabavnu cijenu robe, već i brojne operativne troškove, poput zakupa poslovnog prostora, troškova električne energije, plata zaposlenih i drugih faktora. Ovi troškovi direktno utiču na dobit i, samim tim, na visinu profitne marže.

Dakle, viša profitna marža ne znači automatski i veću maloprodajnu maržu, niti da određeni lanac "uzima više novca" po prodanom proizvodu. Na primjer, trgovinski lanac koji posluje u vlastitim objektima može ostvariti veću profitnu maržu od onog koji plaća zakup, jer ima manje troškove. Također, kompanija koja je uložila u energetsku efikasnost, poput instalacije solarnih panela, može smanjiti račune za struju, što joj omogućava veću profitabilnost bez povećanja cijena proizvoda.

S druge strane, kompanija koja je opterećena kreditima i dugovanjima imat će veće rashode, što će smanjiti njenu dobit i, posljedično, profitnu maržu.

Profitna marža je, dakle, podatak koji je od ključne važnosti za vlasnike i investitore jer pokazuje koliko je neka kompanija profitabilna i finansijski stabilna. Sa aspekta potrošača, međutim, ovaj podatak nije presudan, jer ne određuje konačnu cijenu proizvoda u prodavnicama.

Ako potrošači žele saznati koji trgovački lanac zaista uzima više za sebe, najbolji način je jednostavan – obići više trgovina, uporediti cijene osnovnih namirnica i kupovinu obaviti tamo gdje su cijene najpovoljnije. Tako će istovremeno ostvariti uštede, podržati trgovce s nižim cijenama i bojkotovati one kod kojih su cijene više.

(Ajdin B.)