Rođen je 1935. godine u Kotor Varoši, u porodici sa šestero braće i sestara. Od malena je želio da ima puno zemlje, ovaca i krava pa je umjesto gimnazije upisao srednju poljoprivrednu školu. Diplomirao je 1962. na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu.

Dan uoči Vincelovo 2004. godine, Moralić je i zvanično došao u Kutjevo te preuzeo tadašnji Kombinat.

Vlasnik nekoliko fabrika

Bio je jedan od najbogatijih poslovnih ljudi u Evropi, a u vlasništvu je imao nekoliko hemijskih fabrika, naftna polja i fabrike plastike u Kazahstanu, nekretnine u Kanadi, te rudnik nikla u Rusiji.

Bio je veliki zaljubljenik u vinograde i konje pa je upravo svoje poslovne snove realizovao u Kutjevu gdje je bio vlasnik najveće i najuspješnije vinarije u Hrvatskoj. S jeseni 2023, Moralić je proglašen počasnim građaninom Kutjeva.

A ovako je tekla njegova životna priča...

Prvo se zaposlio u maloj poljoprivrednoj zadruzi u Vrbovcu. Nakon toga, kao ekspert za vještačka đubriva, prešao je u zagrebačku firmu "Kemikalija", pisao je svojevremeno zagrebački Nacional. Kao "Kemikalijin" trgovački predstavnik poslat je u Nemačku da razvija poslovne veze sa SSSR-om i ostalim zemljama Varšavskog pakta.

Zbog svađe ostao bez SFRJ pasoša

Međutim, posvađao se sa generalnim direktorom, zbog čega je dobio otkaz i ostao bez jugoslovenskog pasoša. Tada je osnovao privatnu firmu Kemokompleks i oženio se Njemicom sa kojom je dobio četvero djece. Kemokompleks se bavio trgovinom petrohemijskim proizvodima.

Moraliću su u poslu pomogle međunarodne veze koje je izgradio kroz rad za Kemikaliju. Kemokompleks je tako startovao sa već obezbijeđenim dobavljačima i tržištem u zemljama komunističkog svijeta.

Povratak u Hrvatsku

Moralić se u Hrvatsku vratio nakon raspada Jugoslavije.

Godine 2004. došao je u Kutjevo i preuzeo tadašnji Kombinat. Njegovo bogatstvo tada se procjenjivalo na 200 miliona evra, što ga je svrstalo na treće mesto najbogatijih ljudi u Hrvatskoj, iza Ivice Todorića i Ante Vlahovića.

Nemoguće je nabrojati šta je sve u njegovom posjedu. Moralićevo poslovno carstvo se proteže u nekoliko zemalja; hemijske fabrike, rudnik nikla, vinogradi, dvorci (pominje ih se čak devet)..., tek su dio jedne ogromne poslovne imperije. U Hrvatskoj su na njegovom imenu velike površine zemlje (u značajnim hektarima ima je i u Sloveniji)”.

Moralić je bio jedan od najbogatijih Bosanaca u Hrvatskoj, pa i cijeloj Evropi. On se rijetko pojavljivao u medijima pa stoga nije toliko bio ni poznat javnosti.

Jedan od rijetkih intervjua dao je za magazin Azra 2016. godine a koji počinje utiscima novinara koje je tada ugostio...

- Dva su sata poslije podne. Stižemo na kuriju Štakorovec, gdje je rezidencija porodice Moralić. Masivna kapija se otvara, Porsche Cayenne parkiran na ulazu. Preko puta u garaži su Maybach i Karera a u donjem dijelu imanja i njegov najdraži auto iz voznog parka, džip Difender. Uz njega dva psa koja je dobio u komšiluku pošto je njegov uginuo.

Nakratko prekida ručak, ustaje od stola, i pušta omiljenu pjesmu. Nije to ni Sinatra niti bilo koji džez klasičar, već regionalna zvezda Halid Bešlić i njegova pjesma “Malo je malo dana”.

Jako volim ovu pjesmu. Imam ovdje među CD-ovima i Brenu, rekao je tada i prepričao anegdotu kako je uspješno zavarao svoje poslovne prijatelje koji su ga posjetili u dvorcu, te im u boce u kojima su inače skupa francuska vina, čiji je Moralić bio ljubitelj i kolekcionar (butelja Chateau Margauxa košta između hiljadu i deset hiljada dolara), te je u jednu od tri boce sipao svoj refošk, dvojica nisu dobro procijenila u kojim bocama je vino iz Enverovog slovenačkog vinograda, a u kojim ona francuske etikete.

Prve velike pare zaradio na nafti

Prve velike novce nije zaradio na vinima, već na trgovini naftom. Rođen je u Kotor Varoši, srednju školu je završio u Banjaluci

Koliko je bogat, govorio je, da ne zna ni on sam, ali je napominjao kako ima dovoljno, odnosno i previše, te da polovine želi da se riješi. Prije desetak godina u jednom intervjuu je priznao da godišnji prihodi njegove firme idu i do 300 miliona dolara.

– U posao s naftom sam ušao slučajno. Imao sam veze od ranije, uglavnom sa Sovjetskim Savezom i tada istočnim blokom, kroz poslove s hemijom, inženjer sam agronomije, i specijalnost mije bila - pesticidi. Trgovina naftom je zbog kretanja cijena posljednjih godina postala jako rizičan posao. Naftom se danas uglavnom bave multinacionalne kompanije, tu nema šanse za malog igrača. Prije je bilo da jedan brod od 100 hiljada tona košta deset, 15 miliona eura, sada međutim košta 100 miliona. Znači da biste je kupili i prodali, to iziskuje ogroman kapital. Iako i dalje imam poslovne veze u Moskvi, odlučio sam da se povučem iz tog posla. Nije mi potrebno da se time bavim – govorio je svojevremeno.

(Sead M.)