Teme su bile brojne – od emotivnih uspomena na Svjetsko prvenstvo 2014. godine do problema koji i dalje koče razvoj domaćeg fudbala.

Ibišević se s posebnom emocijom prisjetio historijskog uspjeha “Zmajeva”, koji su 2014. godine po prvi put izborili nastup na Mundijalu.

“To su najljepše uspomene u mojoj karijeri. Bio je to vrhunac za cijelu zemlju, navijače i sve nas koji smo nosili dres reprezentacije. Kad o tome pričam s Nijemcima, kažem im – za nas je to bilo kao da smo osvojili Svjetsko prvenstvo.”

Otkrio je i zanimljiv detalj iz tog perioda:

“Kasnije sam saznao da su Bosanci u Berlinu zaustavili saobraćaj od slavlja. Mnogi Nijemci nisu razumjeli šta se dešava, ali kada znate historiju naše zemlje, shvatite koliko nam je to značilo. To je bio trenutak zajedništva nakon teških godina.”

Iako danas više ne nosi dres reprezentacije, Ibišević i dalje pomno prati dešavanja u bh. nogometu. Smatra da su loša infrastruktura i nedostatak ulaganja najveći problemi.

“Klubovi moraju ozbiljnije ulagati u uslove rada. Infrastruktura je preslaba. A što se tiče trenera - imamo kvalitet, ali nema dovoljno podrške. Bosna i Hercegovina bi u tom smislu mogla mnogo naučiti od zemalja poput Njemačke, Francuske ili Nizozemske.”
 
Dodaje da su rješenja jednostavna, ali nedostaje vizije:

“Ne treba izmišljati toplu vodu. Dovoljno je pogledati kako to rade uspješni sistemi i primijeniti ono što funkcioniše. Nažalost, kod nas se klubovi i dalje ne fokusiraju na razvoj, nego na preživljavanje.”

Ibišević smatra da preveliki politički utjecaj i dalje unazađuje domaći fudbal.

“Politika se i dalje previše miješa. To je šteta. Radi se o stvarima koje djeluju banalno, ali ruše povjerenje. Od sudijskih odluka do načina na koji funkcioniše VAR. Ljudi gube vjeru u sistem.”

Prema njegovim riječima, to stvara atmosferu u kojoj je teško napredovati i graditi zdravu sportsku zajednicu.

Na kraju razgovora, Ibišević je govorio o širem društvenom kontekstu i promjenama koje je primijetio u zemlji.

“Ne mogu iz Njemačke suditi o svemu, ali mislim da se ljudi mnogo više razumiju nego prije. Većina samo želi normalan život i bolju budućnost. Problem je u sistemu koji im to još uvijek ne omogućava.”