U eksperimentu su učestvovali deseci ljudi koji su pokušali razlikovati stvarne osobe od AI modela u tekstualnim razgovorima. U slučajevima kada je GPT-4.5 dobio uputu da usvoji specifičnu ličnost (poput mladih osoba upoznatih s internet kulturom), ljudi nisu uspjeli prepoznati da razgovaraju s mašinom.

“U zadacima gdje su modeli dobili karakter i stil komunikacije, sudionici nisu bili ništa bolji od pogađanja – jednostavno nisu mogli razlikovati ljude od AI-ja”, izjavio je glavni istraživač Cameron Jones sa Laboratorije za jezik i kogniciju Univerziteta u Kaliforniji.

AI sve uvjerljiviji – potencijal za velike društvene promjene

Jones je upozorio da rezultati pokazuju kako umjetna inteligencija može bez problema zamijeniti ljude u kratkim interakcijama, a da to niko i ne primijeti. “Ovo otvara vrata ka sve većoj automatizaciji poslova, sofisticiranijim prijetnjama u sajber prostoru i potencijalnim društvenim poremećajima”, dodao je.

U okviru istraživanja, skoro 300 ljudi učestvovalo je u nizu Turingovih testova. Jedni su igrali ulogu ispitivača, dok su drugi bili “svjedoci” – jedan od njih stvarna osoba, drugi chatbot. AI modeli su imali dva zadatka: prvi bez uloge (samo da ubijede ispitivača da su čovjek), a drugi sa unaprijed zadanom osobnošću. U “no-persona” režimu GPT-4.5 je bio prepoznat kao AI u većini slučajeva, dok je s definisanom ličnošću uspješno “glumio” čovjeka.

Stari test, nove prijetnje

Turingov test, koji je osmislio britanski naučnik Alan Turing još 1950. godine, zamišljen je kao način da se procijeni koliko dobro mašine mogu oponašati ljudsku inteligenciju kroz komunikaciju. No, ova prekretnica s GPT-4.5 postavlja nova pitanja – ne o tome da li AI razumije, već koliko dobro može zavarati.