Hasan Omerović Omer, poznat i pod nadimkom Tarzan, jedan je od veterana čija životna priča odražava duboke, nepreboljene rane jugoslovenskih ratova i poslijeratnih nepravdi.

Omerović je rođen u Jajcu, a u Srbiji živi skoro četiri decenije. U historiji padobranstva upisao se tragičnim, ali herojskim događajem – 15. decembra 1990. godine, tokom opitnog skoka sa novim vojnim padobranima, doživio je pad sa visine od 2.650 metara, pri čemu su mu otkazale i glavna i pomoćna kupola. Sa samo trećinom otvorenog padobrana, pri brzini od 120 kilometara na sat, pao je na krošnju drveta, a potom na betonsko igralište niškog aerodroma. Tada je zadobio 17 prijeloma, ali je uprkos ozbiljnim povredama odbio da se povuče u penziju.

Nova.rs piše da se Omerović poslije preživljenog pada, vratio u službu te u narednim godinama učestvovao je u borbama na ratištima Slovenije, Hrvatske i BiH, gdje je stekao medalju za hrabrost. Iako je unapređen u čin poručnika, ova odluka nikada nije realizirana, što je samo početak njegove borbe sa sistemom.

Godina 1993. je za Omerovića bila presudna. Uslijed političkog pritiska, isključen je iz 63. padobranske brigade, i to zbog svoje vjere. Bio je primoran da podnese zahtjev za napuštanje jedinice, iako nije želio da napusti elitnu brigadu u kojoj je proveo 14 godina. Iako je vojnu službu napustio kao stariji vodnik prve klase, njegova borba za pravdu nije stala.

U narednim godinama, Omerović je izgubio mnogo više od statusa vojnog lica. Bez posla i bez penzije, našao se u teškoj situaciji, ali je, uprkos tome, nastavio da se bori.

"Radio je kao privatno obezbjeđenje da prehrani porodicu. Danas Omer nema ni penziju ni zdravstvenu knjižicu. Operisao je koljena u Nišu na tuđu knjižicu. General Milosav Simović, komandant Kopnene vojske je prije nekoliko godina pokušao da ispravi nepravdu ali je naišao na bahatog pomoćnika ministra odbrane. Potom se ministar Nikola Selaković, kada je video kakvu podršku među borcima uživa Omerović, zainteresovao za njegov slučaj, ali ništa se nije desilo. Probao sam i ja zahtjevom za poništaj tog spornog rješenja da bi čovjek dobio penziju i knjižicu, ali uzalud. Omer se odriče naknade štete u vidu zarada. Sve je to odbijeno“, kaže za Nova.rs advokat Dušan Bratić.

Iako su ga isključili iz vojske i odbili da mu priznaju zasluge, Omerović je svoje nepravde i neizvesnu budućnost odlučio da riješi putem zakona. Tužio je državu Srbiju pred Međunarodnim sudom za ljudska prava u Strazburu, tvrdeći da mu je uskraćena penzija, uprkos tome što je tokom devedesetih godina ratovao za svoju zemlju.

Omerović je bio i više od vojnika. Instruktor je skijanja, alpinizma i padobranstva, sa gotovo 1.600 skokova, a majstor je džudoa i kik-boksa.

Njegovo ime u vojnim krugovima nije bilo nepoznato, ali tokom godina je sve više postajalo simbol borbe protiv nepravde. Godine 1991. Omerović je bio odlikovan Ordenom za hrabrost, a vanrednom odlukom Predsjedništva SFRJ unapređen je iz čina starijeg vodnika u čin potporučnika. Nažalost, ta odlikovanja nisu bila dovoljna da ga spasu od marginalizacije koju je doživio od strane vojne birokratije, koja je uzburkala njegovu sudbinu samo zato što je bio musliman.

Poslednjih godina, Omerović je postao istaknuti predstavnik veterana 63. padobranske brigade. Na obilježavanju 80 godina ove elitne jedinice, komandant brigade, pukovnik Zonić, izložio je tadašnjem predsjedniku Vlade Milošu Vučeviću Omerovu nepravdu, pozivajući ga da se riješi pitanje. Iako je Vučević zakazao prijem, do sada se nije dogodilo nikakvo pomjeranje na bolje. Hasan Omerović, i dalje prisutan među svojim saborcima, danas predvodi marš veterana 63. padobranske brigade uz studente.