Iako je veza između hipertenzije i smrtnosti dobro poznata, novi podaci o njenoj učestalosti, dijagnostici i liječenju pokazuju da su dosadašnji napori u njenoj kontroli i dalje nedovoljni.

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), hipertenziju ima 1,3 milijarde ljudi širom svijeta. Zabrinjavajuće je da čak 46 posto oboljelih nije ni svjesno svoje bolesti, dok samo 42 posto dobije dijagnozu i započne terapiju. Još alarmantnije je da samo 21 posto pacijenata koji se liječe postiže adekvatnu kontrolu krvnog pritiska. Hipertenzija je i dalje jedan od vodećih uzroka smrtnosti u svijetu, a njena učestalost kontinuirano raste bez značajnijih razlika među spolovima.

Niska efikasnost liječenja

Iako postoje različite farmakološke opcije i kombinirane terapije, uspješnost liječenja hipertenzije i dalje je nezadovoljavajuća. U Evropi približno 78 posto pacijenata s hipertenzijom prima terapiju, ali se ciljani krvni pritisak postiže u samo 49 posto slučajeva, pri čemu postoje značajne razlike među zemljama. Osim toga, postoje i neslaganja u izboru lijekova koje najčešće prepisuju ljekari opće prakse i kardiolozi.

Jedan od glavnih razloga za nisku stopu kontrole krvnog pritiska jeste adherencija (koja predstavlja mjeru u kojoj se pacijent drži uputstava datih za propisane terapije). Nije slučajno što savremene kliničke smjernice posvećuju posebne odjeljke problemima adherencije, uz preporuke kako ih ublažiti. Što više lijekova pacijent mora da uzima, manja je vjerovatnoća da će ih redovno koristiti. Individualizirani pristup liječenju, prilagođen potrebama pacijenta, može značajno poboljšati ishode terapije.

Prag za dijagnozu hipertenzije

Stručnjaci su naglasili da je odnos između kardiovaskularnog rizika i krvnog pritiska kontinuiran i da ne postoji oštra granica iznad koje rizik naglo raste. Ipak, iz praktičnih razloga, potrebno je definirati prag za dijagnozu hipertenzije. Prag hipertenzije je na 140/90 mmHg.

Kod pacijenata s hipertenzijom (≥140/90 mmHg), terapija je obično neophodna. Međutim, kod osoba s veoma niskim kardiovaskularnim rizikom, početna strategija može se bazirati na promjenama načina života prije nego što se posegne za lijekovima. Kod pacijenata koji ne ispunjavaju klasične kriterije za hipertenziju, odluka o uvođenju terapije zavisi od individualne procjene ljekara.

Kada je riječ o ciljnim vrijednostima krvnog pritiska, smjernice preporučuju sistolni pritisak između 120 i 129 mmHg. Smjernice nude preporuke za farmakološko i nefarmakološko liječenje, ali postavlja se pitanje njihove efikasnosti, s obzirom na i dalje niske stope kontrole krvnog pritiska. Upravljanje hroničnim bolestima, poput hipertenzije, značajno se razlikuje od liječenja akutnih stanja i potrebno je uzeti u obzir više faktora kako bi terapija bila uspješna.

(Sead M.)