Identificirana kao H.W., žena je 2012. podnijela zahtjev za razvod od svog muža. Tvrdila je da je on bio loše ćudi, nasilan i uvredljiv. Zajedno su imali četvero djece.

Prijetnje nasiljem

H.W. rekla je da je prestala da ima seks sa svojim mužem 2004. godine zbog zdravstvenih problema i prijetnji nasiljem.

On je potom u protutužbi naveo da ona nije ispunjavala svoje bračne dužnosti i da je iznosila klevetničke optužbe na njegov račun.

Francuski žalbeni sud je 2019. rekao ženi da je njeno odbijanje da ima seks s njim kršenje bračne dužnosti i presudio je da je ona odgovorna za raspad braka.

Gotovo šest godina kasnije, Evropski sud za ljudska prava (ECHR) presudio je da je francuski sud pogriješio što je to učinio i osudio ga zbog kršenja prava H.W. na poštovanje privatnog i porodičnog života.

Saopćeno je da ne Sud može identificirati nijedan razlog koji bi mogao opravdati ovo uplitanje javnih vlasti u oblast seksualnosti, te da bilo koji koncept bračnih obaveza treba uzeti u obzir pristanak.

"Po mišljenju Suda, pristanak na brak ne može implicirati pristanak na buduće seksualne odnose. Takva interpretacija bila bi jednaka poricanju da je silovanje u braku po prirodi za osudu", navodi ECHR.

Evropski sud za ljudska prava je dodao da je "zaključio da je samo postojanje takve bračne obaveze u suprotnosti sa seksualnom slobodom" i sa obavezom Francuske da se bori protiv porodičnog i seksualnog nasilja.

Borba za prava žena

U izjavi koju je prenijela advokatica Lilia Mhissen, H.W. je rekla da se nada da će ta odluka označiti prekretnicu u borbi za prava žena u Francuskoj.

"Sada je imperativ da Francuska, kao i druge evropske zemlje, poput Portugala ili Španije, preduzmu konkretne mjere za iskorjenjivanje ove kulture silovanja i promoviraju istinsku kulturu pristanka i međusobnog poštovanja", dodala je ona.

Iako ta presuda nema utjecaja na razvod, Mhissen je rekla da će spriječiti francuske sudije da donesu slične odluke o razvodu u budućnosti.

H.W., koja je rođena 1955. godine, podnijela je žalbu Evropskom sudu za ljudska prava 2021. nakon što je iscrpila svoje pravne mogućnosti u Francuskoj.