Gaza je pustoš od 50 miliona tona ruševina i krhotina. Štakori i psi kopaju po ruševinama i smrdljivim kanalizacionim bazenima. Truli smrad i kontaminacija raspadajućih leševa uzdiže se ispod planina razbijenog betona. Nema čiste vode. Malo hrane. Ozbiljan nedostatak medicinskih usluga i jedva da ima skloništa za stanovanje. Palestinci riskiraju smrt od neeksplodiranih ubojnih sredstava, zaostalih nakon više od 15 mjeseci zračnih, artiljerijskih i raketnih napada i eksplozija tenkovskih granata, te niza otrovnih tvari, uključujući bazene otpadnih voda i azbest.

Hepatitis A, uzrokovan pijenjem zagađene vode, se raširio, kao i respiratorne bolesti, šuga, pothranjenost, izgladnjivanje i široko rasprostranjena mučnina i povraćanje uzrokovano jedenjem užegle hrane. Ranjivi, uključujući dojenčad i starije osobe, zajedno s bolesnima, suočavaju se sa smrtnom kaznom. Oko 1,9 miliona ljudi je raseljeno, što je 90 posto stanovništva. Žive u improviziranim šatorima, utaboreni među betonskim pločama ili na otvorenom. Mnogi su bili prisiljeni seliti se desetak puta. Devet od deset domova je uništeno ili oštećeno. Stambeni blokovi, škole, bolnice, pekare, džamije, univerziteti (Izrael je kontroliranim rušenjem digao u zrak Univerzitet Israa u gradu Gazi) groblja, trgovine i uredi su izbrisani. Stopa nezaposlenosti iznosi 80 posto, a bruto domaći proizvod smanjen je za gotovo 85 posto, navodi se u izvještaju Međunarodne organizacije rada iz oktobra 2024. godine.

Izraelska zabrana UN-ove Agencije za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA) koja procjenjuje da će čišćenje Gaze od ruševina koje su ostale iza nje trajati 15 godina, garantuje da Palestinci u Gazi nikada neće imati pristup osnovnim humanitarnim potrepštinama, odgovarajućoj hrani i uslugama.

Program Ujedinjenih naroda za razvoj procjenjuje da će ponovna izgradnja Gaze koštati između 40 i 50 milijardi dolara i da će trajati, ako sredstva budu dostupna, do 2040. godine. To bi bio najveći poslijeratni napor obnove od kraja Drugog svjetskog rata.

Izrael, opskrbljen iz SAD-a, Njemačke, Italije i Velike Britanije oružjem vrijednim milijarde dolara, stvorio je ovaj pakao. I namjerava ga održati. Gaza će ostati pod opsadom. Nakon pojačanje isporuke pomoći na početku primirja, Izrael je opet ozbiljno smanjio dopremanje pomoći kamionima. Infrastruktura Gaze neće biti obnovljena. Osnovne usluge, uključujući postrojenja za pročišćavanje vode, električne i kanalizacijske vodove, neće biti popravljene. Uništene ceste, mostovi i farme neće se obnoviti. Očajni Palestinci bit će prisiljeni birati između života poput stanovnika špilja, utaborenih među oštrim komadima betona, umiranja od bolesti, gladi, bombi i metaka ili trajnog izgnanstva. Ovo su jedine opcije koje Izrael nudi.

Izrael je uvjeren, vjerovatno s pravom, da će na kraju život u obalnom pojasu postati toliko naporan i težak, pogotovo ako Izrael pronađe izgovore za kršenje primirja i nastavak oružanih napada na palestinsko stanovništvo, da će masovni egzodus biti neizbježan. Izrael je odbio, čak i uz prekid vatre, dopustiti stranim medijima ulazak u Gazu. Ta zabrana je osmišljena da suzbije izvještavanje o užasnoj patnji i smrti Palestinaca.

Druga faza izraelskog genocida i širenje "Velikog Izraela", što uključuje zauzimanje sirijskog teritorija na Golanskoj visoravni (kao i pozive na širenje na Damask), južnog Libana, Gaze i okupirane Zapadne obale, dolazi na svoje mjesto. Izraelske organizacije, uključujući ekstremno desničarsku organizaciju Nachala, održale su konferenciju kako bi se pripremile za židovsku kolonizaciju Gaze nakon što Palestinci budu etnički očišćeni. Naime, židovske kolonije postojale su u Gazi 38 godina dok nisu rasformirane 2005. godine.

Washington i njegovi saveznici u Evropi ne čine ništa da zaustave masovni pokolj koji se prenosi uživo. Neće učiniti ništa da zaustave propadanje Palestinaca u Gazi od gladi i bolesti i njihovu konačnu depopulaciju. Oni su partneri u ovom genocidu. Oni će ostati partneri sve dok genocid ne dođe do svog mračnog kraja.

Ali genocid u Gazi samo je početak. Svijet se lomi pod naletom klimatske krize koja izaziva masovne migracije, propale države i katastrofalne požare, uragane, oluje, poplave i suše. Kako se globalna stabilnost raspada, zastrašujući stroj industrijskog nasilja, koji sada desetkuje Palestince, postat će sveprisutan. Ovi napadi će biti počinjeni, kao što su oni u Gazi, u ime napretka, zapadne civilizacije i naših navodnih "vrlina" da slome težnje onih, uglavnom siromašnih obojenih ljudi, koji su dehumanizirani i odbačeni kao ljudske životinje.

Izraelsko uništenje Gaze označava smrt globalnog poretka vođenog međunarodno dogovorenim zakonima i pravilima, koje su SAD često kršile u svojim imperijalnim ratovima u Vijetnamu, Iraku i Afganistanu, ali koji je barem bio priznat kao utopijska vizija. SAD i njegovi zapadni saveznici ne samo da isporučuju oružje za podupiranje genocida, već i opstruiraju zahtjeve većine nacija za poštivanjem humanitarnog prava.

Poruka koju time šalju je jasna: Vi i pravila za koja ste mislili da bi vas mogla zaštititi - niste važni. Mi imamo sve. I ako nam to pukušate oduzeti, pobit ćemo vas.

Vojne bespilotne letjelice, borbeni helikopteri, zidovi i barijere, kontrolne tačke, namotaji žice, osmatračnice, zatočenički centri, deportacije, brutalnost i mučenje, uskraćivanje ulaznih viza, postojanje apartheida koje dolazi s neposjedovanjem dokumenata, gubitak individualnih prava i elektronički nadzor jednako su poznati očajnim migrantima duž meksičke granice ili migrantima koji pokušavaju ući u Europu kao i Palestincima.

Izrael koji je, kako Ronen Bergman piše u svojoj knjizi "Ustani i ubij prvi", "ubio više ljudi nego bilo koja druga zemlja u zapadnom svijetu", koristi nacistički holokaust kako bi sakralizirao nasljedno stradalništvo i opravdao svoju doseljeničko-kolonijalnu državu, apartheid, kampanje masovnih ubistava i cionističku verziju Lebensrauma.

Primo Levi, koji je preživio Auschwitz, holokaust je iz tog razloga vidio kao "neiscrpan izvor zla" koje se "u preživjelima provodi kao mržnja, i niče na hiljade načina - protiv same volje svih, kao žeđ za osvetom, kao moralni slom, kao negacija, kao umor, kao rezignacija".

Genocid i masovno istrebljenje nisu isključivo domena fašističke Njemačke. Adolf Hitler, kako piše Aimé Césaire u "Raspravi o kolonijalizmu", činio se izuzetno okrutnim samo zato što je sprovodio "ponižavanje bijelog čovjeka". Ali nacisti su, piše on, jednostavno primijenili "kolonijalističke postupke koji su do tada bili rezervirani isključivo za Arape u Alžiru, Kulije u Indiji i crnce u Africi".

Njemački pokolj Herera i Namaqua, armenski genocid, Bengalska glad 1943. (tadašnji britanski premijer Winston Churchill jednostavno je ignorisao smrt tri miliona Hindusa u gladi nazivajući ih "zvjerskim narodom sa zvjerskom religijom") zajedno s bacanjem nuklearnih bombi na civile u Hirošimi i Nagasakiju, govore nešto temeljno o "zapadnoj civilizaciji". Kao što je shvatila Hannah Arendt, sam antisemitizam nije doveo do holokausta. Za to je bio potreban urođeni genocidni potencijal moderne birokratske države.

"U Americi", govorio je pjesnik Langston Huges, “crncima se ne mora govoriti što je fašizam na djelu. Mi to znamo. Njegove teorije o nordijskoj nadmoći i ekonomskom ugnjetavanju za nas su odavno stvarnost".

Mi dominiramo svijetom ne zbog naših superiornih vrlina, već zato što smo najučinkovitije ubice na planeti. Milioni žrtava rasističkih imperijalnih projekata u zemljama kao što su Meksiko, Kina, Indija, Kongo, Kenija i Vijetnam oglušuju se na budalaste tvrdnje Židova da je njihova žrtva posebna. Kao i crnci, smeđi i američki domoroci. Oni su također pretrpjeli holokauste, ali ti holokausti ostaju minimizirani ili nepriznati od strane njihovih zapadnih počinitelja.

"Ovi događaji koji su ostali u živom sjećanju potkopali su osnovnu pretpostavku i religijskih tradicija i sekularnog prosvjetiteljstva: da ljudska bića imaju fundamentalno 'moralnu' prirodu", piše Pankaj Mishra u svojoj knjizi "Svijet nakon Gaze". "Sumnja je sada je široko rasprostranjena. Mnogo je više ljudi izbliza svjedočilo smrti i sakaćenju, pod režimima bešćutnosti, bojažljivosti i cenzure. Oni u šoku prepoznaju da je sve moguće, sjećanje na zločine iz prošlosti nije garancija da se neće ponoviti u sadašnjosti, a temelji međunarodnog prava i morala uopće nisu pouzdani."

Masovni pokolji sastavni su dio zapadnog imperijalizma kao i holokaust. Hrani ih ista bolest nadmoći bijele rase i uvjerenje da je bolji svijet izgrađen na podjarmljivanju i iskorijenjivanju "nižih" rasa.

Izrael utjelovljuje etnonacionalističku državu koju krajnja desnica u SAD-u i Evropi sanja stvoriti za sebe, državu koja odbacuje politički i kulturni pluralizam, kao i pravne, diplomatske i etičke norme. Izraelu se dive ti protofašisti, uključujući kršćanske nacionaliste, jer je okrenuo leđa humanitarnom pravu kako bi upotrijebio neselektivnu smrtonosnu silu kako bi "očistio" svoje društvo od onih koji su osuđeni kao ljudski zagađivači.

Izrael i njegovi zapadni saveznici, primijetio je James Baldwin, idu prema "užasnoj vjerovatnosti" da će dominantne nacije "koje se bore da zadrže ono što su ukrale od svojih zarobljenika, a ne mogu se pogledati u svoje ogledalo, izazvati haos u cijelom svijetu koji će, ako ne dovede do kraja život na ovom planetu, dovesti do rasnog rata kakav svijet nikada nije vidio".

Ono što nedostaje nije znanje - naša i izraelska perfidnost je dio historijskih zapisa - već hrabrost da imenujemo svoju zaslijepljenost i pokajemo se. Namjerno sljepilo i historijska amnezija, odbijanje da budemo odgovorni prema vladavini zakona, uvjerenje da imamo pravo koristiti industrijsko nasilje kako bismo izvršili svoju volju označava početak, a ne kraj, kampanja masovnih pokolja od strane Globalnog Sjevera protiv rastućih legija siromašnih i ranjivih u svijetu.