Skoro dvije godine kasnije, ta optužba je samo jedna od mnogih koje su iznesene u njujorškom sudu protiv Ire Walkera, direktora u UBS-u. On je optužen da je nanio štetu Kalmenu, nasljedniku porodične knjižarske imperije u oblasti New Yorka.

Prema tužbi podnesenoj Vrhovnom sudu države New York, Walker je navodno imao aferu sa Kalmenovom suprugom i s njom smislio plan da prenese porodični fond povjerenja u UBS, gdje je ona potrošila stotine hiljada dolara bez Kalmenovog znanja. Kalmen sada traži 10 miliona dolara odštete od UBS-a i Walkera.

Walker je ove optužbe nazvao „neosnovanim“ i „fantazijom“, odbijajući dalje komentare. UBS je stao u njegovu odbranu, navodeći da „ostaju posvećeni interesima svojih klijenata kroz robustan nadzorni okvir“.

Ova drama osvjetljava problem koji dugo muči američke finansijske firme: komplikacije koje nastaju kada brokeri ili investicioni savjetnici uđu u lične ili intimne veze sa klijentima. Iako su se firme poput Morgan Stanleyja i JPMorgan Chasea suočile s visokoprofilnim tužbama, primarni regulatori industrije i dalje nemaju eksplicitna pravila o takvim odnosima.

Za razliku od drugih sektora, poput prava i zdravstva, gdje postoje jasne granice za profesionalno ponašanje, finansijska industrija uglavnom prepušta kompanijama da same definišu kodekse ponašanja.

Walker i UBS sada pokušavaju da prebace slučaj u arbitražu, tvrdeći da su njegove radnje bile izvan djelokruga zaposlenja. Kalmen se, s druge strane, protivi ovome, tvrdeći da bi, da je znao za aferu, nikada ne bi prebacio fond u UBS.

Bilo da završi na sudu ili u arbitraži, ovaj slučaj naglašava koliko bliske veze između savjetnika i klijenata mogu dovesti do razornog efekta na finansije i živote uključenih.