Ubistvo vođe Islamskog pokreta otpora (Hamas) Yahye Sinwara možda Izraelu donosi taktičku pobjedu, ali mu nanosi psihološki poraz s obzirom na način na koji je umro, u borbi na bojnom polju, kako kažu stručnjaci.

Sinwar je ubijen – prema nezvaničnim izraelskim izvorima – u sukobu s izraelskim snagama u Tal al-Sultanu u gradu Rafahu na jugu Pojasa Gaze, što znači da se nije skrivao u nekom tunelu, kako je ponavljao izraelski premijer Benjamin Netanyahu.

Prema Saeedu Ziadu, stručnjaku za politička pitanja, Sinwar je znao da će poginuti kako god otkako je pokrenuo operaciju Potop al-Aksa 7. oktobra 2023. godine, ali je poginuo kao borac, a ne kao neko ko se skrivao.

Također, po mišljenju Ziada, Sinwarova pogibija „učinila ga je herojem, što čovjek poput njega i zaslužuje, jer je poginuo s oružjem u ruci, nije se skrivao kao pacov niti se okruživao taocima civilima, kako su izraelski lideri stalno ponavljali“. Pored toga, poginuo je slučajno, a ne kao rezultat složene obavještajne ili vojne operacije.

Pogibija koja pogađa izraelski narativ
Stručnjak za izraelska pitanja Ihab Jabareen složio se sa Saeedom, rekavši da je Sinwarova pogibija, koja je rezultat slučajnosti, uskratila Izraelu priliku da njegovu smrt prikaže kao uspjeh kojem je težio, kako je običavao raditi sa svim prethodnim atentatima, unaprijed isplaniranim.

S obzirom na takve okolnosti, pogibija ovog čovjeka nije pružila priliku za manipuliranje izraelskim narativom, kako kaže Jabareen, koji je ukazao na to da je Sinwar bio meta kojom je Izrael opravdavao mnoge svoje operacije pod izgovorom da traži njega, što znači da trenutna situacija prisiljava Izrael da se okrene pregovorima jer je ubijena osoba broj jedan na njegovoj listi.

Prema riječima Ziada, Izrael je ubio Sinwara, nije izvršio atentat na njega, a dokaz za to je činjenica da je uzeo tijelo kako bi potvrdio identitet. Ipak, njegova pogibija predstavlja veliki sigurnosni udarac za Hamas, ali ne i njegov kraj.

Ziad je rekao da je Hamas izgubio mnogo velikih i utjecajnih lidera, ali je uspijevao prebroditi te krize iako nije imao zamjensko rukovodstvo kakvo danas ima. Stoga bi „pokret mogao postati radikalniji, prema izraelskim navodima“.

Istakao je da će Hamas, kao i Pojas Gaze, osjetiti posljedice gubitka Sinwara, ali neće pasti, baš kao što nije pao ni kada je ubijen Abdel Aziz al-Rantisi, koji je bio gotovo jedini koji je mogao zamijeniti osnivača pokreta, šejha Ahmeda Yassina.

Dodao je da dolazak do Sinwara spletom okolnosti ostavlja izraelskog premijera Benjamina Netanyahua nemoćnim da plasira priču o pobjedi u historijskoj operaciji, iako je poznat kao vješt manipulator narativom i slikom.

Netanyahu će se sada, kako tvrde Jabareen i Ziad, suočiti s pitanjima o njegovoj ozbiljnosti u vezi s vraćanjem zarobljenika i zaustavljanjem rata jer je uvijek Sinwara smatrao odgovornim za neuspjeh u postizanju sporazuma o tim pitanjima.

Bez obzira na sve ove pojedinosti, Izrael se uistinu suočava s lažnom pričom o Sinwarovom skrivanju i o tome kako je teško doći do njega nakon što je čovjek poginuo u običnom sukobu u kući iznad zemlje, kako kaže Jabareen.



(Erna H.)