Alija Izetbegović rođen je 1925. godine u Bosanskom Šamcu.

Odrastao i školovao se u Sarajevu, gdje je i diplomirao na Pravnom fakultetu. Kao pravni savjetnik radio je u više sarajevskih preduzeća.

Zbog svojih političkih opredjeljenja i djelovanja dva puta je zatvaran i osuđivan. U poznatom, politički montiranom Sarajevskom procesu, kao prvooptuženi u grupi od trinaest muslimanskih intelektualaca, osuđen je na 14 godina zatvora.

Dobitnik je niza priznanja i nagrada, kao što su nagrada Kralja Fejsala za služenje islamu, medalje Centra za demokratiju iz Washingtona, a najuticajniji španski list, madridski “El-Mundo”, izabrao ga je 1995. za ličnost godine u svijetu.

Govorio je nekoliko jezika, među kojima su i njemački, francuski i engleski. Autor je većeg broja publicističkih radova i studija, te svjetskih priznatih knjiga među kojima su najpoznatije “Islam između istoka i zapada”, “Problemi islamskog preporoda” i “Islamska deklaracija”, zbog koje je završio u zatvoru. Godine 1999. objavio je knjigu “Moj bijeg u slobodu”, a 2000. godine knjigu “Sjećanja”.

Tokom rata od 1992. do 1995. godine Izetbegović je pokušavao održati dobre veze i s Istokom i sa Zapadom. Bio je izuzetno cijenjen u političkim krugovima kao primjer tolerantnog i mudrog političara, primjer modernog demokrate.

Pokrenuo je formiranje Stranke demokratske akcije i na prvojosnivačkoj skupštini SDA 25. maja 1990. godine postao njen prvi predsjednik. Nakon pobjede SDA, na prvim višestranačkim parlamentarnim izborima 1990. godine, Izetbegović je izabran za prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.

Nakon prvih poslijeratnih višestranačkih izbora 1996. godine izabran je za člana a potom i za predsjedavajućeg Predsjedništva BiH.

Nakon deset godina obavljanja funkcije člana Predsjedništva BiH, iz zdravstvenih razloga, 2000. godine podnio je ostavku na mjesto člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Ostaće zapamćena izjava Richarda Holbruka, tvorca Dejtonskog sporazuma: “Da nije bilo Alije Izetbegovića, danas ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine”.

Umro je 19. oktobra 2003. godine i ukopan na Šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu. 

Dženazi je prisustvovalo više od 100.000 osoba, među kojima su bili i brojni međunarodni i domaći zvaničnici.

- Danas se čini prikladnim da i nebo plače iznad BiH, kazao je tada Paddy Ashdown, ističući kako je Izetbegović bio ličnost koja je uradila više nego bilo ko drugi da osigura opstanak moderne države BiH.